Omiljena daruvarska profesorica u mirovini slika, vrtlari, dizajnira i pleše rockabilly!
DARUVAR – Odlazak u mirovinu gotovo uvijek je stresan i pomalo tužan. Koliko zbog mizernih mirovina toliko i zbog činjenice da se život mijenja iz temelja. Međutim, završen radni vijek ne mora nužno značiti kraj sreći i zadovoljstvu. Nakon 40-ak godina rada, koliko nam je obično potrebno da bi zaslužili starosnu mirovinu, ne treba žaliti za onime što je prošlo jer život teče dalje i dobiva novi smisao. Profesorica ruskog pa češkog jezika u daruvarskim srednjim školama, od Ekonomske do Gimnazije, Mirjana Svatoš, ostavila je svojih 43 godine života. I kako kaže, uživala je u svakom radnom danu i mladosti koju učenici prenose. A onda je došlo vrijeme za mirovinu.
-Ne, nije mi žao što više ne radim. Otišla sam u mirovinu prije malo manje od četiri godine. Jednostavno ovo je vrijeme kada radim sve ono što nisam stizala kao profesorica – kaže dobro raspoložena Mirjana. Znate, jako volim slikati, ali za to nikada nije bilo dovoljno vremena. Uvijek sam nekud žurila. Sada, čim osjetim emociju, ja to prenesem na platno. Istina, ponekad sam previše samokritična, ali sada si to mogu priuštiti. Na pitanje kako je otkrila taj talent, Mirjana se s osmijehom prisjeća početaka.
-Bilo je to prije više od 25 godina. Dobila sam na poklon suhe pastele. Nisam se znala njima ni koristiti, do jedne likovne kolonije. I tako je krenulo. Učila sam u hodu. Išla sam i na tečaj koji je držao akademski slikar Mato Gereci. Međutim, moja izabrana tehnika je akvarel i iskreno mi je žao što nemam gdje usavršiti svoje znanje. Mirjana voli slikati cvijeće a posebice motive Daruvara. Kako kaže, to su zapravo zapisi vremena jer Daruvar se mijenja, tako da pojedini dijelovi grada koje je naslikala ostaju kao podsjetnik na neko prošlo vrijeme. Kao bivša članica Likovne udruge Da, sudjelovala je na brojnim kolonijama i izložbama. Međutim, kreativnosti ovdje nije kraj. Mirjana je poznata i po svom posebnom uređenom domu. Shabby chic stil je izabrani dizajn još u djetinjstvu, i od toga ne odustaje niti kao umirovljenica.
-Volim sakupljati stari namještaj i obrađivati ga. Prilagođavam ga prema svojoj ideji ili želji. Ali, nije meni problem niti kupiti novi komad i obojati ga da bi dobio taj štih i toplinu – kroz osmijeh objašnjava Mirjana. Tako je Mirjana zajedno sa suprugom, koji joj je podrška u svemu, uredila dom baš onako kako je željela. To je dom izgrađen od ljubavi i snova, s pregršt detalja.
Ljubav prema cvijeću ova umirovljenica utkala je i u svoj vrt, koji za svaku prigodu od Božića do Uskrsa dobiva novo ruho. Iz svoje cvjetne oaze u kojoj trenutačno dominira posebno njegovani ružičnjak, Mirjana, ne štedeći truda, kreira mala umjetnička djela. Prigodni buketi, vjenčići, sve su to detalji kojima ukrašava svoj dom, svoj vrt, ali ih i nesebično poklanja onima koji prepoznaju tu vrstu ljepote i emociju koju time prenosi.
-Nije mi žao pokloniti. Dapače, jako volim nekoga usrećiti – kaže naša sugovornica.
Iako voli svoju samozatajnost, Mirjana priznaje da joj ipak s vremena na vrijeme nedostaje druženja. Neke kolegice još rade, a i pandemija je učinila svoje. Međutim, nije tajna da Mirjana uza sve ovo jako voli plesati. Rockabilly festival koji se održava u Daruvaru je zapravo ono što joj dobro dođe. Bez puno razmišljanja i ne robujući predrasudama, iako umirovljenica, Mirjana s oduševljenjem oblači retro, vintage haljine i suknje. I ne samo to. Savladala je i plesne korake i bez previše razmišljanja, svake godine s užitkom otpleše dva dana festivala u centru Daruvara. I na kraju malo o financijama. Poznato je da su mirovine male, međutim Mirjana bez razmišljanja odgovara:
-Imam koliko mi treba. Nemam previše zahtjeva i prohtjeva. Ne kupujem skupu robu, ono što mi treba su dobra trenirka i tenisice, za šetnju sa svojim pesekom. To mi je uživancija koja ne košta ništa. (V.B.)