Životna ispovijest svježe zaljubljenog voditelja

BJELOVAR – Vrckast i maštovit – dvije su riječi kojima bi se opisao Ivan Ileković, voditelj Alfa radija čiji glas u ranim jutarnjim satima ima prilike čuti cijela središnja Hrvatska. No, teško je tog mladog i perspektivnog 27-godišnjaka opisati u samo dvije riječi jer od malih nogu njegove su ambicije bile velike.

– Djetinjstvo sam proveo u jednom malom, ali predivnom selu Šandrovac kraj Bjelovara. Najviše su mi u sjećanju ostali ljetni mjeseci koje sam provodio s bakom, djedom i prijateljima iz ulice. Uz prašinu i ljeta, tu su uspomene vezane i uz zimu i snijeg koji je tada bio obilan za razliku od danas. Uglavnom smo prijatelji i ja bili vani, trčali, ludovali, igrali se te sami izmišljali igre, ljude, situacije – priča Ileković.

Slaže se Ivan da djetinjstvo nekada nije bilo ni blizu onome danas, a ono što je u dječjim glavama uvijek moralo biti aktivirano je – mašta.

– Znali smo skakati u sijeno, od blata radili staze za autiće jer baš igračaka na biranje nismo imali. Također smo od drveta izrađivali puške i pištolje naganjajući se zatim po dvorištu, a skrivača smo znali igrati dva dana u komadu – priča.

Ništa manje lijepi Ivanu nisu bili ni školski dani, iako je toga najsvjesniji tek danas.

– Škola se zavoli tek kada odeš iz nje. Kada ideš u školu, ne shvaćaš koliko ti je super. Volio sam školu samo zbog društva i prijatelja, no kasnije sam shvatio da je to bilo i puno više od toga – kaže.

Izvannastavnih aktivnosti, kaže, bilo je jako puno.

– Išao sam u Bjelovarsko amatersko kazalište te Glazbenu školu, a bavio sam se i raznim sportovima. Najveći je problem bio sve to balansirati, a skoro me nikada nije bilo doma. Raspored je bio takav da sam ujutro išao u školu, popodne ili glazbena ili kazalište ili streljaštvo, i tako u krug. Uz streljaštvo, probao sam nogomet, stolni tenis, karate, taekwondo, košarku. Okušao sam se u brojnim sportovima, ali na kraju sam se najduže zadržao u streljaštvu gdje sam osvojio i neke medalje. Mogu slobodno reći da sam sa sportovima upoznat, ali i da ih više volim igrati nego pratiti. Najdraži sport mi je košarka, a znam ju i dan danas rekreativno zaigrati – kaže Ileković.

Aktivnosti je u Ivanovim školskim danima bilo na pretek, no one mu i dalje nisu dale čistu viziju čime bi se mogao baviti kada škola završi.

– Divim se ljudima koji su od malena odmah znali što žele raditi kada odrastu. Iskreno, ja nisam imao čistu viziju sve do prije neke četiri godine. Kada god bi me u djetinjstvu netko pitao to pitanje, ja sam uglavnom izmišljao jer teško mi se bilo uhvatiti samo za jednu stvar – priča Ivan.

Ipak, Ivan Ileković sada uživa na svom radnom mjestu za koji se, kako kaže, prijavio sasvim slučajno.

– Mediji su grana gdje trebaš znati sve po malo, a zbog svega što sam naveo da sam radio u djetinjstvu pa i kasnoj mladosti, mislim da sam imao dobru podlogu. Novinarstvo općenito pa i posao radijskog voditelja zahtjeva da imaš po malo znanja iz svakog područja. Sa studija Komunikologije prešao sam na Novinarstvo. Tada sam počeo nešto snimati i montirati, a polako sam vidio da je to ono čime bih se mogao baviti na duže staze. Odlučio sam probati, a rečeno mi je i da imam glas. Prijavio sam se za posao i sada sam tu gdje jesam – priča.

Tko god mislio da je posao radijskog voditelja lak zadatak, prevario bi se. Na dnevnoj bazi od ranog jutra treba biti smislen, zabavan, maštovit, a inspiracija je kontinuitet koji treba pratiti.

– Nije mi najteži dio posla ustati se ujutro, već od jutra reći nešto smisleno, pogotovo kada se nisam naspavao. No, ima načina, nekoliko šalica kave i šamaranje samoga sebe, nekada dobro dođe – priča.

S obzirom na činjenicu da je radio vrlo brz medij, stres je neizbježna stavka u tom poslu.

– Treba biti jako brz i spretan s informacijama, posebno u izvanrednim situacijama kao što je bio slučaj s potresom. To je, rekao bih, najstresniji dio posla, a sami potres bilo mi je najstresnije do sada iskustvo u poslu. I sam sam bio pogođen tim događajem, a morao sam ostati sabran i izvještavati o tome. Kada nema takvih situacija, onda je to druga priča, puno opuštenije i zabavnije je raditi. Sve u svemu, posao nije lak i mislim da ga ne može svatko raditi – kaže Ileković.

Svjestan je Ivan da je puno lakše kada u eteru imaš nekoga s kime sve lijepe i ružne događaje možeš dijeliti. Zato je Ivan pravi sretnik jer s njim je u jutarnjoj smjeni Gabrijela Čuljak.

– Gabrijela Čuljak je odlična kolegica. Ovim putem joj želim zahvaliti što me trpi. Družimo se puno i poslovno i privatno što mislim da je potrebno za dobru dinamiku koju stvaramo. Imamo prijateljski odnos, vjerujem da to ljudi koji nas slušaju osjete. Svi smo mi zapravo jedna velika obitelj, Gabrijela i ja te slušatelji koji upotpunjuju tu našu svakodnevicu. Uostalom, tu prvenstveno i jesmo zbog naših slušatelja. Kada se još oni uključe u eter, nema nitko sretniji od nas – priča.

U svom radu, priznaje, okružen je komplimentima, ali nađe se tu i tamo i pokoja kritika.

– Dobijem dosta i komplimenata i kritika. Iskreno, više od komplimenata volim kada mi netko konstruktivno kaže u čemu griješim. Slagao se ja s time ili ne, volim čuti tuđe i drugačije mišljenje. Naravno, komplimenti su također dobro došli, no na temelju kritika radim na sebi. Smatram da kritiku treba prihvatiti I, štoviše, da je poželjna – kaže Ileković.

Posao radijskog voditelja Ivanu je prirastao srcu, no prostora za druge stvari uvijek ima, kaže.

– Uvijek će mi radio biti na prvom mjestu, ali ima mjesta za neke druge stvari koje želim probati malo više razviti. Naime, bavim se filmskom produkcijom te snimanjem i montiranjem općenito. Dobro mi to ide pa bih i u tom smjeru volio malo više raširiti krila – zaključuje Ivan Ileković.

Ovom svestranom mladom radijskom voditelju omiljena boja je zelena, najdraže doba kasno proljeće, više voli biti u društvu psa nego mačke, obožava krpice sa zeljem, a najdraži film mu je Donnie Darko. Za kraj vrlo važan podatake je i da je Ivan, kako nam kaže, svježe zaljubljen!

Nakon upoznavanja sa zaljubljenim Ivanom, jedino preostaje okrenuti frekvenciju 100.1. Tamo ćete, od ranih jutarnjih sati pronaći njegov glas koji se trudi razbuditi, razveseliti i raznježiti slušatelje Alfa radija. Ivan je dokaz da se trud kroz cijeli život isplati pa ne sumnjamo da će njegov životopis za pet godina biti još bogatiji.