Srebrna šahistica Leoni voli igrati protiv novih igrača, ali i svojih sestara

ROVIŠĆE – Šah, ta inteligentna i mudra igra, pravi je izazov za moždane stanice, a i velikim šahistima poput Richarda Rétija nije uvijek bilo lako nadmudriti protivnika. Ipak, male, ali opet tako velike šahiste od malena gradi Osnovna škola Rovišće. Da su doista veliki dokazuju na brojnim natjecanjima poput onog posljednjeg u Vinkovcima. Leoni Lukinović osvojila je srebro u kategoriji do 10 godina, Helena Mihajlović osvojila je broncu u kategoriji do 8 godina, Laura Lukinović bila je 4. u kategoriji do 14 godina, a Lana Lukinović 4. u kategoriji do 8 godina. Šestogodišnji Emil Mihajlović bio je 10. u kategoriji do 8 godina.

Kako možemo primijetiti, jedno prezime se spominje više puta što jasno govori koliko talentiranih šahistica ima obitelj Lukinović. S jednom od njih, Leoni, razgovarali smo o njezinoj ljubavi prema šahu, ali i osvojenom srebru. Leoni šah trenira tri i pol godine.

– Često sam gledala stariju sestru kako igra šah pa sam njezinim putem i ja krenula na treninge. Najviše volim igrati protiv novih protivnika odnosno protiv nekoga čiju igru još nisam upoznala. Nekada znam igrati i protiv starije sestre, a kako je na šah krenula i moja mlađa sestra, vjerujem da ću i s njom zaigrati. Ponosna sam zbog osvojenog srebra u Vinkovcima – kaže Leoni.

Leoni se slaže s poznatom činjenicom da je šah mentalno zahtjevna igra.

– Kada sam počela igrati šah bilo mi je teško, no sada kada sam upoznata s igrom, veselim se novim izazovima. Volim se natjecati i često idem na natjecanja. Nije mi sada toliko ni teško igrati protiv nekoga jer već kod prvog poteza znam što igra osoba nasuprot mene – rekla je Leoni.  

U šahu je nezaobilazna stavka sat koji se masovno koristi na šahovskim turnirima.

– Igra traje ovisno koliko vremena dobijemo na satu. Meni je osobno draža igra koja traje duže, čak na turnirima zna trajati i do četiri sata. Prije natjecanja odradimo trening s našim trenerom Vladom Karagićem, no pripreme se ne razlikuju puno od svakidašnje igre – kaže Leoni.

U šahu nema boljeg osjećaja od pobjedničkog poteza.

– Super mi je kada povučem pobjednički potez, a najviše od svega volim što nakon partije steknem dodatna iskustva i od protivnika naučim nešto novo.

Nije Leoni samo dobra u šahu. U svom dječjem životu pronašla je mjesta za mažoretkinje, pohađa Glazbenu školu u Bjelovaru za violinu, a kod svoje učiteljice Andree Mikuli ide na lutkarstvo. Ipak, i uz sve to, Leoni će uvijek naći vremena za šah jer ona i njezine sestre jednostavno uživaju u toj igri nadmudrivanja, a činjenica što zajedno dijele ljubav prema jednom sportu, njihove sestrinske spone drži još čvršće.

FOTO: Privatni album