Sve je isto osim što sam kupio Harleya i živim na nekoj drugoj livadi
Premda Šveđane često opisuju kao hladne ljude, Saša Tkalčević, pobjednik prvog hrvatskog Big Brothera, s tim se ne može složiti. Jučer smo objavili prvi dio intervjua s njim, a danas nam otkriva niz zanimljivosti o Švedskoj, u kojoj se skrasio.
– Naši ljudi u Švedskoj pričaju kako su Šveđani hladni, a to su toliko dobri ljudi, toliko topli ljudi, hoće pomoći. Ja imam iskustva s njima divna. Odgovara mi njihova gostoljubivost, kad iziđem u grad ljudi su jako pristupačni, nasmijani, odgovara mi ta vibra. Svi su sretni, veseli, nasmijani, imaju svoj život, nitko ne vodi tuđe živote. Imaju ljudi o čemu pričati, svi su puni dojmova i doživljaja, nema gdje nisu bili. Djeca tu do dvadesetih proputuju pola svijeta. Mogućnosti su drugačije, standard je puno veći, otvaram vrata svijeta svojoj djeci. Želim svojoj djeci takvo šta, da pronađu sebe, da vide nove kulture, nova razmišljanja, da nisu “uski”. Takav sam i ja što se tiče otvorenog mišljenja, razmišljanja i uma i volio bih da takvi budu i oni. I što je još dobro, otkad sam došao u Švedsku situirao sam djecu, ne moram uopće razmišljati o njima na takav način, tu država strahovito vodi brigu o njima. Oni imaju sigurno školovanje, fakultet i posao, njih ljudi čekaju ispred škole s ugovorima kad završe. Štogod završiš, ovdje možeš dobro živjeti, putovati, biti bilo gdje na ovom svijetu. Ljudi tu uzmu godinu dana godišnji pa odu putovati po svijetu – kaže. Teško mu je shvatiti Hrvate koji dolaze samo (za)raditi u Švedsku.
– Ima puno ljudi koji pričaju gluposti, ali to su svi ljudi koji su došli ovdje radi novaca. Ja tu nisam došao radi novaca nego da malo promijenim svoj život i pokušam nešto drugačije. A ljudi koji tu dođu raditi, a žive u mozgu dolje, to je jako teško i meni je tih ljudi žao u suštini, mislim da bi se trebali onda vratiti jer će samo potratiti svoj život za bez veze samo zbog novca. Nije stvar novaca u životu nego načina života. Puno ljudi, njih 80 posto nije izašlo u grad, u neki pub s prijateljima. Nemaju društva, žive u stanovima i šparaju novce da bi mogli doći u Hrvatsku s nekim debelim autom i kupit prase – navodi Saša koji u Hrvatskoj nije bio već pet godina. Premda nema negativnih osjećaja prema rodnoj zemlji, ističe kako u Švedskoj ima sve što mu je potrebno.
– Ja nisam pet godina bio u Hrvatskoj niti imam baš neki plan jer imam tu i obitelj i prijatelje i motor, sve što sam imao dolje imam i ovdje. Ja sam 45 godina živio u Hrvatskoj, nema mjesta u Hrvatskoj u kojem ja nisam bio, nema motorijade, bajkerijade ne u Hrvatskoj, nego i u Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji, Srbiji… Prošao sam sve motorijade, spavao na svakoj plaži od Pule do Cavtata, nema plaže na kojoj nisam bio. Ja nemam protiv Hrvatske stvarno ništa, to je jedna prekrasna zemlja što se tiče prirode, ali dosadilo mi je malo, volio bih vidjeti nešto drugo u životu, doživjeti neke druge stvari, druge osjećaje, druge ljude. Ja sam uvijek takav avanturist i volim upoznavati nove ljude, nova mjesta. Ne nedostaje mi baš ništa, stalno gledam samo što ću novo, svake godine idem na neko novo mjesto, novi otok s motorima, prolazim te prirodne ljepote Švedske, Finske, Norveške. Ne pada mi na pamet da pljujem po Hrvatskoj, to je stvarno prekrasna zemlja, ali sve mi je poznato – objašnjava. Još jedan pokazatelj njegove nepromijenjene naravi su i isti hobiji koje je imao kad ga je šira javnost upoznala, a koje je zadržao i u novoj okolini.
– Ima puno moto scene što je mene oduševilo, jako puno imam moto prijatelja, odlazim na sve te bajkerijade, motorijade, koncerte. Socijalni život je baš jako dobar. Kupio sam si ove godine i Harleyja, to mi je bio dječački san. Sad sam već i u godinama, polako sijed, brada, sad mi Harley baš paše – smije se. Osim motora, Saši je velika ljubav i priroda pa još malo opisuje kakva je ona u Švedskoj.
– Ovdje su popločene šume vrganjima, to nitko ne bere, ovdje se sve čuva i ne devastira, od šumskih jagoda, malina, borovnice su drač u šumi, mojim klincima su vječito ljubičasta usta. Ja sam dosta taj prirodnjak i sve što sam doma brao vrganje, slagao si čaj od bazge, sirup od šipka, od lipe, ja to sve isto radim i ovdje, ništa nisam izgubio. Živim isti život, samo malo dalje, na nekoj drugoj livadi – zaključuje.