300 životinja, jedno srce: Kako Grga vodi najposebnije utočište u Hrvatskoj

Udaljen od civilizacije, signala i gradske vrve živi Hrvoje Gregurić – Grga sa svojih tristotinjak životinja. Njegovo imanje nedaleko mjesta Virje, već je svima znano kao Grgin konak. Jedino je takvo u Hrvatskoj, a kako Hrvoje ističe o ovome je sanjao godinama.

– Sve je započelo 2014. godine kada sam se preselio na konak. Malo po malo sam uređivao i radio na imanju. Sama udruga osnovana je 2019. godine, skupila se masa ljudi koji su se odlučili priključiti tome i onda smo počeli ozbiljnije raditi – uvodno je istaknuo naš sugovornik.

 

Najveći priljev životinja imanje je zabilježilo nakon potresa u Zagrebu i Petrinji. Uglavnom su to kućni ljubimci i životinje o kojima se vlasnici više ne mogu brinuti. Često ljudi nabave patuljaste koze, ponije i slične životinje, no kada shvate kolika je to obaveza, životinje završe kod Grge.

– Bude tu mnogo beba, ljudi svašta nađu pa donesu, ali nije sve što je samo u prirodi napušteno. Svega smo imali tijekom ovih deset godina. Mislim da jedino jazavca nismo imali – govori Grga.

Tristotinjak životinja zaista je impresivan broj pa se nameće pitanje: “Kako sve to zajedno funkcionira i kako se životinje međusobno slažu?”

– Dobro se slažu, nema svađe. Uvijek dok dođe neka nova životinja opet treba par dana da se napravi hijerarhija, da ona nađe svoje mjesto u tom stadu i čoporu mačaka kojih ima tridesetak. Onda zna biti pokoja, ali priroda to sama posloži – ističe Grga.

Kao glavni na pašnjaku ističe se konj Geronimo, američki Mustang. Nakon što mu je vlasnik preminuo, sinovi su ga doveli u sklonište. Geronimo uvijek mora biti prvi u svemu – njega treba prvog pomaziti i iako nije agresivan, jasno je da je on taj koji drži glavnu riječ na imanju.

Posebna ljubav prema nojevima

Iako su mu sve životinje jednako drage, nojevi zauzimaju posebno mjesto u Grginu srcu. Trenutno na imanju, od velikih ptica, žive samo emui, ali rado bi ponovno vidio i nojeve na svom pašnjaku.

– Nekad sam imao nojeve, to su bili iz nekadašnje farme nojeva u Virju, zadnje preživjele nojice. Kod njih je bila jedna posebna nojica Biba, uvijek je se rado sjetim, ona je bila jedan od prvih stanovnika, uginula je na Staru godinu od starosti. To su bili nojevi preko dvadeset godina stari i jednostavno su odživjeli svoje – nadodaje.

Volonteri

Stalnih volontera ima oko pet, uvijek su prisutni, dok se povremeni izmjenjuju i njihov broj stalno varira. Volontirati može svatko tko ima volje i vremena. Povremeno organiziraju i radne akcije, kada su volonteri od velike pomoći.

– Dok se napravi radna akcija nama dolaze ljudi iz Makarske, Lošinja, Osijeka, praktički iz cijele Hrvatske – govori Grga te ističe zadovoljstvo jer to mu je dokaz kako je njegov trud prepoznat diljem Hrvatske.

Valja napomenuti kako su sve životinje na konaku kastrirane, nema reprodukcije. Često zbog nemara ljudi dolazi do iznimke.

– Imali smo lani slučaj da nam je netko bacio na pašnjak patuljastog jarca pa smo nakon mnogo godina imali dosta beba na imanju. Ljudi znaju biti dosta neodgovorni, u pravilu uzmemo sve životinje i apeliram – ako već dovedete životinju onda je nemojte bacit preko ograde, nego pričekajte ili me nazovite – ističe Grga te nadodaje – jednom sam došao s posla i na vratima u vreći od krumpira su visili mačići.

Objekt je sada pod video nadzorom, pa više nema sličnih situacija, no Grga i dalje pronalazi ostavljene životinje – bilo putem do utočišta, bilo na poslu. Često ističe kako životinji ne može pomoći ako ni ne zna da se ona tamo nalazi.

 

Slijedi težak period za imanje

-Do trenutaka slabosti dolazi uoči zimskog perioda. Od 11. do 2. mjeseca moj život su naglavne baterije. Po kiši, blatu, snijegu treba se snalazit. Preko zime potrošimo oko 40 roto bala sijena i 10 do 11 tona žitarica, ovisno koliko je dugačka zima. Potrebno je puno truda da se to pripremi i iznese na pašnjak. U takvim trenutcima sjetim se svih ljudi koji nama pomažu i svih klinaca koji se odriču poklona za rođendan kako bi nam pomogli. Također, travanj i svibanj su zahtjevniji jer ima puno beba na imanju, dudaša i ptica koje treba ručno hraniti, onda ponekad „padamo s nogu” – ističe Grga te nadodaje da je ovo doista težak način života, ali ga ne želi mijenjati ni za što na svijetu.

Ulaz na Grgin konak se ne plaća niti će se ikad naplaćivat poručuje Grga. Potrebna je samo prethodna najava, a donacije su uvijek dobro došle, pogotovo sad pred zimu koja životinjama, volonterima i Grgi predstavlja najteži period.

Uživajte u fotogaleriji veselih članova udruge.

FOTO: Grgin konak