[FOTO] Upoznajte ekipu iz Inkluzije koja radi na Sajmu: ‘Zahvalni smo na prilici, poslodavci su zadovoljni s nama’

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

William Shakespeare pisao je kako rad koji se obavlja s radošću liječi bolove, dok je francuski filozof i pisac Voltaire tumačio da ljude rad oslobađa triju velikih zala, dosade, poroka i oskudice. U radu je spas, reći će mnogi. On nas čini korisnima, zadovoljnima, kroz rad se oplemenjujemo i osiguravamo vlastitu egzistenciju.

Najteže se zapošljavaju 

Upravo u tom smjeru djeluje i Centar za inkluziju i socijalne usluge Bjelovar, koji uz provedbu brojnih programa i aktivnosti, svojim korisnicima osigurava i podršku pri zapošljavanju i radu. Gledajući unazad, prije 20 godina osobe s intelektualnim teškoćama bile su sustavno zanemarivane te su im kršena osnovna ljudska prava. Iako i danas teško pronalaze posao, jer se radi o najteže zapošljivoj skupini, vidljivih pomaka ima. Jedan od odličnih primjera društvene odgovornosti je Bjelovarski sajam koji već dugi niz godina zapošljava osobe s intelektualnim teškoćama.

Dobra duša sajma 

Tako na poslovima čišćenja, košnje, sklapanja i rasklapanja štandova, pospremanja, pripremama prostora za sajmove te premještaju robe iz hale u halu, Anton Ivan Horvatić, inače po struci bravar, radi još od 2012. godine. Kaže kako mu to nije prvi posao.

– Prije nego sam se zaposlio na Bjelovarskom sajmu, radio sam u jednoj građevinskoj firmi, zatim u Sirovini Bjelovar, a imam iskustva i u poljoprivrednim poslovima, pomaganju ljudima oko kuća. Za mene je rad nešto što me ispunjava i veseli, drugima dokazujem da puno toga mogu i znam. Ljudi na Sajmu su me prihvatili onakvog kakav jesam, ravnopravan sam s drugima, nitko ne radi razliku. Svi znaju da sam korisnik Centra za inkluziju i socijalnih usluga, ali predrasude ovdje ne postoje. Kolektiv me zaista poštuje i cijeni, otkriva simpatični 43-godišnjak, naglašavajući i važnost financijske stabilnosti.

 

 

Odgovornost na prvom mjestu

– Kada nisam radio, sve potrebno mi je osiguravala Inkluzija, no čovjek se puno bolje osjeća kada ima svoj novac. Mogu si kupiti odjeću, obuću, otići na more ili u toplice, a posebno me raduje kada suprugu Nadu razveselim nekom sitnicom. Najdraže mi je kada idem u kupovinu tenisica. Jako ih volim i do zime ću si priuštiti barem još dva, tri para. O odmoru još ne razmišljam, jer znam da sam ekipi potreban za pripremu Jesenskog sajma. Zato ću na odmor tek u listopadu, kada sve završimo, odgovoran je Anton.

Društvo u izvršavanju svakodnevnih radnih zadataka, pravi mu 35-godišnji Marko, po zanimanju pomoćni konobar. Na Bjelovarskom sajmu zaposlen je od početka prosinca prošle godine, i baš kao i Anton, ističe zadovoljstvo zbog pružene prilike za radom.

 

 

Treba i predahnuti

– Nas dvojica radimo ono što nam kažu. Za nama nitko ne mora ići u kontrolu, jer sve što dogovorimo, odradimo kako treba i na vrijeme. Jako sam sretan što imam posao i što primam plaću od koje sam si nedavno kupio bicikl, mobitel i uplatio ljetovanje u Novom Vinodolskom. Veselim se godišnjem, jer čovjek ponekad malo treba i odmoriti, kaže Marko Dežđek.

Vodstvo Bjelovarskog sajma, radišnog Antona i Marka ne bi mijenjalo ni za što. Sa njima im je zadovoljstvo surađivati, razgovarati, imati ih u blizini. Prvenstveno jer znaju da se na njih mogu osloniti u bilo kojem trenutku.

 

 

Velika podrška 

– Dečki su u svojim počecima radili po potrebi, ali kad samo uvidjeli koliko su veseli, odgovorni, da uvijek dolaze na vrijeme i s voljom, odlučili smo ih zaposliti za stalno. Kroz rad razvijaju vještine, stječu iskustvo, uklapaju se u zajednicu, upoznaju nove ljude, posebno za vrijeme održavanja sajmova. Sve redom osvajaju svojom simpatičnošću. S druge strane, mi na njih pazimo, redovito im isplaćujemo plaću, osiguravamo sve potrebno, posebno u smislu pružanja podrške, ističe Zlatko Salaj, direktor Bjelovarskog sajma.

Sudjelovanjem u radu i radnim aktivnostima, uključivanjem u djelovanje udruga, raznih organizacija, kao i volontiranje, predstavlja pravi primjer kako svatko ima pravo ostvariti život u zajednici. Time se vodio i poslodavac Ivica Palatinuš, kada je prije dva mjeseca zaposlio dvije korisnice Centra za inkluziju i socijalne usluge Bjelovar.

Želja za napredovanjem

– Jako smo zadovoljni s djelatnicama. U početku se povremeno osjećala trema, ali su svakim danom postajale opuštenije. U posao smo ih uvodili korak po korak, od pozicije do pozicije. Zadužene su za pripremanje namirnica u kuhinji i čišćenje. Svi imamo osjećaj da smo u vrlo kratkom vremenu postali kao prava mala obitelj. Vrlo su motivirane i vjerujem da će jednog dana napredovati, potpuno se osamostaliti, pozitivan je Palatinuš, vlasnik ugostiteljske tvrtke Koopexport.

 

 

Draženka, jedna od dviju djelatnica, također ima srednjoškolsko obrazovanje. Kaže kako je završila za pomoćnu kuharicu i slastičarku, a do sada se okušala i u radu u kafiću, što joj je išlo jako dobro. Trenutno radi na pola radnog vremena, obavljajući pripremu namirnica i gableca za dostavu.

Zahvalna na prilici 

– Evo, upravo režem povrće za salatu, koju zatim pakiram u čaše. Moja ekipa na poslu je odlična. S njima je uvijek zabavno, pa nam i vrijeme brzo prolazi. Nekad i prebrzo. Dođem na posao, malo radim i šefica već kaže da mogu ići kući. Na poslu bih rado ostajala duže.  Kada radim, osjećam se ispunjeno, zadovoljno, a najsretnija sam što su mi dali priliku da pošteno zaradim svaki cent, ponosna je 38-godišnja Draženka Biketa.

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!