Mi nemamo Velebit ni Biokovo. Za kim tragaju HGSS-ovci na kontinentu?

DARUVAR – Za otprilike mjesec dana, daruvarska Ispostava HGSS Stanice Bjelovar proslavit će dvije godine uspješnog rada, jer su formalno osnovani u travnju 2021. godine, iako pripadnici gorske službe spašavanja djeluju u Daruvaru od 2020. godine. Prostor su dobili i opremili kroz projekt Grada Daruvara na prekograničnoj suradnji s Crnom Gorom i BiH. Dakle, stvorili su idealne uvjete da, iako udaljeni od matične stanice Bjelovar, u Daruvaru rade, brinu o građanima i spašavaju. Mnogi će ipak, skeptični, neupućeni, reći – pa koga se to ima spašavati u Daruvaru? No, pitanje je to na koje se može dati dosta opsežan odgovor, kaže kroz smiješak voditelj Ispostave Daruvar Bojan Bjelajac.

– U našoj županiji ima dosta starije populacije, koji boluju od demencije i oni se često gube, a njih je potrebno naći jer se sami neće vratiti. Imamo dosta planinara, posebno otkad je planinarenje postalo popularno u doba korone na zapadnom Papuku – priča nam i dodaje kako su imali i nekih zanimljivih potraga.

– Prošle godine tražili smo jednog gljivara, otišao je u potragu gljiva, a počela je padati kiša, pao je mrak. Bio je cijelu noć vani, ali on je iskusan, pa je našao neku čeku i tamo je bio, nije kisnuo vani, što je pametna odluka. Ima dosta planinara i tragača gljivama. Često nam dolaze i gosti koji ne znaju teren – kaže i napominje da su oni opremljeni za takve stvari, a često surađuju i sa susjednim županijama, odnosno njihovim stanicama HGSS-a, posebno ako je daruvarska Ispostava bliže nekoj akciji.

HGSS Stanica Bjelovar broji 32 člana, od toga ih 12 djeluje u Ispostavi Daruvar. Od toga, tri su spašavatelja, što je visok rang, odmah ispod gorskog spašavatelja i instruktora, a četvero ili petero članova uvijek su spremni za akciju. I svi oni imaju doista ispunjene dane jer osim traženja izgubljenih, osiguravaju razna događanja na neurbanim prostorima i prvi su na intervencijama nakon elementarnih nepogoda, poput one u Čazmi.

– Stanica Bjelovara bila je na terenu u roku tri sata kada su pali avioni u Karlovcu, a u roku sat vremena od pada aviona u Voćinu, s tim da su dvije ekipe bile spremne za nastavak odlaska u akciju. Kad ne spašavamo i ne pomažemo, onda treniramo, idemo po raznim tečajevima i edukacijama – pojašnjava Bjelajac i kaže da to ne bi radili da ne vole svoj posao, ali jednostavno, oni koji najviše trpe su njihove obitelji.

– Mi se znamo pokupiti po noći, na rođendanima, u gostima ili kada nam gosti stignu. I sve te edukacije zapravo su odlične za naše napredovanje u spašavanju, ali je to vrijeme koje provodimo bez obitelji. Njima smo najviše zahvalni što se možemo ovim baviti, jer nas podupiru – priča naš sugovornik i dodaje da je dokaz njihovoj ornosti ta da u ljetnom dežurstvu u Paklenici, pripadnici HGSS Stanice Bjelovar su drugi po broju dežurstava, odmah iza domaćeg zadarskog tima.

Pet je godina, priča nam Bjelajac, potrebno da se postane adekvatan spašavatelj, no dovoljan je broj edukacija na kojima bruse svoja znanja. Svi članovi stanice prošli su tečaj prve pomoći i svi su jednako dobri i adekvatni pomoći. HGSS Stanica Bjelovar ima i šest ženskih članica, od čega dvije članice djeluju u Daruvaru.

– One su zmajevi i ravnopravne su muškarcima. One same nose sav svoj teret opreme, ne žele našu pomoć kad nudimo. Rade sve kao i mi, i vuku i tegle. Mi ne gledamo spol, nama je bitno samo da netko želi pomoći ljudima. Žene su nam nezamjenjive – pojašnjava i potanko opisuje kako zapravo izgleda neki njihov odlazak u akciju.

Naime, budući da su oni volonteri, dežurni telefon uvijek je kod nekoga, tko, kada primi poziv o potrebnoj akciji, naprosto mobilizira ostatak ekipe.

– U zajednički grupu pišemo o akciji, ljudi se javljaju, tako se mobiliziramo. No, nekad nam stižu pozivi i sa 112 (čak i kad nema signala, treba nazvati 112 jer je drugačija pokrivenost te mreže). Primamo pozive i od policije, a nekad nas zovu i na privatne brojeve, jer nas u Daruvaru svi znaju. Mi ponekad radimo kad zovu u akciju, pa nismo kod svojih kuća, ali nam je uvijek spreman ruksak za akciju. Prije akcije nađemo se u našim prostorijama, uzimamo potrebnu opremu i izlazimo na teren. Znaju ljudi gdje i kako doći do nas, barem Daruvarčani – priča Bjelajac dodajući da nerijetko građanima pomažu i oko drugih stvari, pa ih jednostavno upute na vatrogasce koji im mogu na neki drugi način pomoći.

Kaže kako su se u fokusu našli i nakon petrinjskog potresa kada je u roku od tri sata na to područje stiglo 300 pripadnika HGSS-a koji su odmah bili spremni ići raditi.

-Dobro smo organizirani, a svi se vodimo istom mišlju: idemo nekog spasiti. U Dalmaciji, nerijetko spašavaju i životinje u nevolji. Nije bitno što radim, samo želimo pomoći. Nema veze je li riječ o nekoj dugoj ili kratkoj akciji. I mi smo različiti ljudi, neki visokopozicionirani, neki samo obični radnici. Ali kad smo u HGSS-u, svi smo isti i to je izniman osjećaj – priča nam kroz osmijeh, i dodaje da je odličan osjećaj ponekad samo biti u prirodi s ljudima koji cijene boravak na svježem zraku i pomaganje drugima.

– Osjećaj je super, posebno kad spasite život, pa to napravite brzo. Za sve to treniramo, pa kad vidimo da napredujemo, to je još bolji znak. Mislim, jasno, akcije traju malo duže, ali što mi bolje vježbamo, brže reagiramo. Ja radim kao medicinar, u Hitnoj, pa je meni ovo bio nastavak posla. Velika je sreća kad pomognete ljudima na bilo koji način, osjećaj je neopisiv – zaključuje voditelj Ispostave HGSS-a Daruvar.

FOTO: FACEBOOK HGSS STANICA BJELOVAR