Na Novu godinu mora se jesti odojak ili svinjetina, jer ona ide naprijed, na hrpu rije sreću!

BJELOVAR – Naši običaji novogodišnjih jela kažu da se mora jesti odojak ili svinjetina, jer ona naprijed, na hrpu rije sreću. Perad se ne jede na Novu godinu jer „kokoš otraga čeprka“, zec se također ne jede, jer on naprijed bježi i sreću odnosi, a također niti ribu, jer će s njom otplivati blagostanje.

Kako bismo u novu godinu zakoračili prema naprijed, baš kao što to čini svinja, ta nam se svinja nekim putem treba i naći na blagdanskom stolu. Osim jednostavnijeg načina kupnje komada mesa u trgovini, i dalje je popularnije osigurati meso na „provjereni“ način. Nije tajna da kolinje, samo sudjelovanje ili tek puko gledanje, nije za svakoga, ali kako bi se ukusna pečenka našla na tanjuru, netko mora odraditi i taj, manje lijepi, dio posla.

– Nekadašnja kolinja i sadašnja vrlo se razlikuju, prije svega u humanosti klanja. Prije nekih pedesetak godina, klalo se nožem, a iako to nije humani način, opet se moralo napraviti. Nakon toga došao je pištolj što se činilo kao malo humaniji način ubijanja kako se životinja ne bi mučila dok danas postoje i električne vilice koje svinju odmah usmrte. Pod navodnicima možemo reći da je danas klanje najhumanije, no teško je uopće koristiti tu riječ jer se bez obzira ubija životinja. Proizvodi su ipak uvijek isti, krvavice, kobasice, šunka, čvarci i tako dalje, a receptura je također ista – rekao nam je uzgajivač Zdenko Kramarić iz Trojstvenog Markovca.

Cijene svih proizvoda lete u nebo, a posebno su iznenađenje čvarci koju su skuplji nego ikada. Nije to bez razloga, kaže Kramarić.

– Evo samo jednog primjera, svinjče je bilo oko 220 kilograma ove godine kod mene, a ne znam jesmo dobili dva kilograma čvaraka. Nekada su svinje bile puno masnije. Sada smo napravili takvu stvar da su čvarci i mast skuplji nego krmenadli. Namjerno se genetika mijenjala kako bi svinje bile što „krtije“. Zato se ljudi, kako bi dobili više čvaraka i masti, sve više vraćaju na turopoljsku ili slavonsku svinju, ako već i one nisu skrižane – dodaje Kramarić.

Voditelj berečkog sajma Vlado Krpan kaže da cijene svinja nikada nisu bile veće, a posebno divljaju u blagdansko vrijeme kada su proizvodi natraženiji.

– Bekoni su od 15 do 18 kuna, sve ovisi o težini i kvaliteti. Odojci su 27 ili 28 kuna, a moj mesar je najavio da će čak 30 kuna plaćati odojke kod nas na sajmu. Cijena odojaka sada luduju i nema ih puno – navodi Krpan.

Za cijenu koliko vrijedi bekon, čovjeku se ne isplati hraniti, priča Kramarić.

– Na ovu skupoću ne isplati se. Ne znam što će se dalje događati, pšenica je otišla gore, kukuruz, sve je poskupjelo jer je poskupjelo gnojivo. Normalno da se seljak zato ne može pokriti i da hoće, a tko kaže da se pokrio, taj laže. Debela svinja je 17 kuna, a vratina se u trgovini kupi za 23 ili 25 kuna. Jedino što ne znamo što jedemo pa moramo vjerovati našim inspekcijama. Kada svinju sam doma imaš, onda kasnije i znaš što jedeš – zaključuje Kramarić koji sada ima svinje samo za svoje potrebe dok je nekada znao imati 18 krmača i 120 bekona.

Izgleda da svinjogojci jedva mogu na hrpu rijati sreću jer ovih četveronožnih srećonoša sve je manje, barem u onoj domaćoj proizvodnji.