Sezona vrganja: Nikad ih nije bilo više, a iskusni gljivar otkriva gdje ih se najviše može naći…

Ova je rana jesen savršena za sakupljanje i branje gljiva, glavninom vrganja budući da su to najpopularnije gljiva za svakog amaterskog, pa i iskusnog sakupljača gljiva. Ljeto je bilo toplo, a nedavno je pala kiša, pa sada sva vlaga koja izlazi iz tople zemlje, van gura i gljive. Tako nam je pojasnio i predsjednik Udruge gljivara Kotrč Daruvar, Miroslav Farkaš koji napominje kako gljive u središnjoj Hrvatskoj ove godine nekako kružno rastu.

– Bilogora je prije dva tjedna bila puna vrganja. Najviše ih se moglo pronaći u smjeru Lončarice odnosno kod Grubišnog Polja. Bilo je dovoljno da se uđe u šumu i već se naiđe na neke jestive gljive. Vrganja je bilo puno i oko Grđevca i Barne, no ipak ne tako puno kao kod Lončarice – pojašnjava nam Farkaš i napominje kako je trenutno vrhunac rasta vrganja na Papuku

– Trenutno se najviše vrganja može, tu kod nas, naći na Petrovom vrhu kada se krene prema Voćinu. Rodno je i područje iznad Sirača koje se pruža prema Zvečevu. Ove godine, sezona je odlična, a sve je to zahvaljujući dugom toplom ljetu. Iako trenutno kiša malo kvari vrijeme, jer gljive ne vole previše vlage, u planinama one dobro rastu. Papuk je viši od Bilogore, pa na višim nadmorskim visinama vrganji i ostale jestive gljive imaju savršene uvjete za rast – kaže taj iskusni poznavatelj gljiva koji za sve one koji još nisu krenuli u gljivarenje ima dobre vijesti: sezona bi mogla potrajati sve do Svih svetih, jer će toliko dugo trebati zemlji da se ohladi.

Korisni savjeti

Farkaš je s nama, kao gljivar koji desetljećima istražuje šume našeg kraja podijelio i korisne gljivarske savjete.

– Gljive se ne idu sakupljati u tenisicama već se na noge stavlja planinarska obuća, posebno ako se ide na više nadmorske visine. Mora se paziti kamo se staje, ne samo zbog grana koje zamaskira lišće, pa se na njih lako poskliznuti, već i zbog brazdi koje ostavljaju strojevi u šumama. Kabanica je obavezna, jer ovih dana je neizbježan barem jedan dnevni pljusak, pa je to dobar zaklon. Jasno, potrebne su i jakna i kapa. No, najvažnije su dobre noge i dobre oči – dodaje kroz šalu.

Dobre oči, jasno, jer treba ne samo naći gljive već i raspoznati one za jestive.

– Kiša ispire boju i druga obilježja na gljivama pa može doći do zabune. Treba zato dobro paziti. Sam vrganj može biti razne boje, od svjetlo smeđe, preko tamno smeđe, pa sve do crvenkaste. Uz to, na Bilogori najčešće raste hajdinski vrganj, koji ima tanku stapku i veliki klobuk, dok onaj planinski, na Papuku i Krndiji ima debelu stapku i mali klobuk. Svi su oni jestivi, ali ako niste sigurni je li gljiva pred vama doista vrganj, nemojte ju brati. – poručuje Farkaš koji moli sve šetače i berače da ako neće brati neke druge gljive, neka ih bar ne uništavaju.

Nerijetko, priča nam, naiđe na uništena staništa golubače, koja je jestiva, ali šetači ili berači gljiva ne znaju da je ona dobra, pa ju iz nekog razloga uništavaju. To nije kulturno, pa moli sve da poštuju i ako neće brati gljive, neka ih ni ne diraju. Evo i što kaže o “ostavljanja” gljiva, odnosno ne branju svih gljiva na jednom staništu.

– Ja kad berem gljive, ako vidim veliku i malu, uvijek uberem samo malu. Znam da će velika ostarjeti na tom staništu, raspasti se i njezin će se micelij rasporediti pa će dogodine tamo opet biti gljiva. To preporučam i drugima – zaključuje priču.

Iz Hrvatskih šuma pak podsjećaju da se za privatne svrhe dnevno može sakupiti do 3 kilograma gljiva. Ipak, ne možete u gljive samo tako. Potrebno je tražiti dozvolu koja se izdaje bez naknade. Ona se može zatražiti osobno u nekoj od Podružnica Hrvatskih šuma ili pak pomoću web aplikacije. Do ovoga tjedna, Bjelovarska podružnica izdala je 262 dozvole za branje gljiva za osobne potrebe na zahtjev sakupljača i još 245 dozvola preko web aplikacije.