Marina Jendrašić iz Đurđevca državna je prvakinja iz engleskog jezika

ĐURĐEVAC – Marina Jendrašić učenica je drugog razreda srednje škole koja je na ovogodišnjem državnom natjecanju iz engleskog jezika osvojila titulu državne prvakinje. Razgovarali smo s njom i otkrili da je počela učiti engleski još u vrtiću, a svoje je znanje nastavila graditi uz glazbu, animirane filmove i serije.

– Engleski mi je išao dobro još od prvog razreda osnovne škole, no on nije moja strast. Najviše me zanimaju tehnologija i informatika, dok mi je engleski samo alat kojim razvijam svoje druge interese – navodi Marina. Opisala je i kako je izgledao državni ispit.

– Ispit se sastojao od tri dijela: usmenog, pismenog i eseja. Za esej i usmeni se dobije tema o kojoj se mora pisati ili pričati, dok je pismeni ispit bio nešto zanimljiviji. Većina je pitanja bila dosta lagana, ali se u svakom zadatku nalazilo i nekoliko teških podzadataka koji su naposljetku odlučili tko će biti prvi – objašnjava. Skromno govori da nije sve u tituli.

– Naravno, lijepo je biti prva ali to je ipak samo titula, i da sam druga, treća ili petnaesta svejedno bi mi jako puno značilo što sam uopće uspjela sudjelovati na državnom natjecanju jer zbilja nije poanta biti prvi, nego samo biti tamo i biti svjestan svog znanja – kaže. Premda je očekivala dobar rezultat, naglašava kako bi bila sretna s bilo kojim mjestom jer je to ipak državno natjecanje na kojem se natjecalo mnoštvo drugih učenika koji znaju engleski jednako dobro kao i ona. Ipak, prvo mjesto ju je iznenadilo.

– Kad sam saznala da sam prva bila sam u šoku, tresla sam se idućih 20 minuta i derala se da sam prva. Zatim sam otrčala do mame i zagrlila je. Ona je bila veoma sretna, kao i tata koji je, dok sam ga nazvala, u šoku samo ponavljao ‘bravo’ i ‘super’. Prijateljice koje sam stekla na državnom natjecanju u osmom razredu također su bile jako sretne, dok su na vijest o prvom mjestu moji prijatelji iz škole samo rekli “Pa no, a kaj drugo?” – otkriva nam Marina koja ima savjet za svoje kolege koji se žele okušati u natjecanjima.

– Samo budite opušteni. Engleski je super natjecanje za nekog tko nije tip za natjecanja jer dok za druga natjecanja treba puno učenja, na engleski može ići svatko tko zna jezik, bez da pogleda ispite s prošlih natjecanja. Naravno, to je korisno ali ovo natjecanje ipak nije toliko komplicirano kao ono iz matematike ili fizike – tvrdi Marina. Za svoju mentoricu ima samo riječi hvale.

– Rekla bih da je pomoć moje mentorice bilo ono što je presudilo da budem na prvom, a ne na petom ili desetom mjestu. Proći na državno natjecanje nije lako, ali je moguće jer se mora proći samo pismeni ispit. Pomoć moje mentorice puno mi je značila ovdje gdje sam se morala pripremiti za pisanje eseja jer mi je ona objašnjavala kako se on piše i to me podiglo iznad ostalih – smatra. Marinina mentorica, njezina imenjakinja profesorica Marina Pejić veoma je ponosna na svoju učenicu koju poznaje cijeli život.

– Znam da je genijalka ne samo iz engleskog jezika, nego i iz puno drugih predmeta. U osnovnoj školi je također išla na državno natjecanje iz engleskog gdje je ostvarila drugo mjesto. Moja je uloga u ovom natjecanju bila samo poticati ju. Bila sam joj tehnička i moralna podrška – skromno govori profesorica. Ističe kako je natjecanje bilo njihova zajednička želja.

– Ja sam Marini od početka nastave donosila drugačije zadatke, vježbe i ispite tako da se nismo pripremale samo mjesec dana, nego je ona konstantno radila teže zadatke od svojih kolega u razredu. Kroz redovitu nastavu sam joj donosila dodatne materijale, stare ispite i teške zadatke za maturu, koji su bili više za četvrti nego za drugi razred srednje škole. Dok je krenula online nastava otišla sam do nje doma i odnijela joj pun fascikl materijala. Bilo je njoj na volju, rekla sam joj da ako želi dodatno raditi može, a ako ne, ne mora. Nisam joj stvarala pritisak – kaže profesorica koja je veoma ponosna na Marinu i ističe kako je zaslužila prvo mjesto.

– Jako sam ponosna. Baš sam i danas kad sam došla na nastavu rekla da ja to još uvijek ne mogu vjerovati. Radim već 20 godina i osim Marine i njezinog brata, na državno natjecanje vodila sam još jednog učenika, ali nikad nije bilo ovako. To su vam sve genijalci, ta djeca. Ako pogledate, vidjet ćete da je sve po jedan bod razlike. Tako kako je bila prva, tako je mogla biti i peta ili deseta, no to ne bi mijenjalo njezin uspjeh i znanje. Mislim da ne treba isticati samo prvo mjesto, nego i svu tu djecu jer mislim da se u našoj zemlji premalo ulaže u talentiranu djecu, u djecu koja su vrijedna i koja rade – naglašava profesorica koja je zahvalna svima koji su radili na pripremi natjecanja u izvanrednim uvjetima.