Djeca su nam zbunjena, ljuta i uplašena, sve više roditelja traži pomoć psihologa!

BJELOVAR – Prema nedavnom istraživanju koje je Klinika za zaštitu djece i mladih provela na 22 tisuće učenika osnovnih i srednjih škola, svako deseto dijete pati od anksioznosti i depresije, a svako sedmo od posttraumatskog stresa. Nezahvalne su to brojke do kojih je dovela pandemija, ali i potresi. Da djeca doista nisu dobro i da situacija nije najbolja, potvrdila nam je Ivana Mihotić, psihologinja u II. OŠ Bjelovar.
-Djeca nam se sve teže prilagođavaju na ovu situaciju koja traje i traje. Iako je spomenuto istraživanje provedeno na djeci sa zagrebačkog područja, brojke odražavaju stanje i drugdje u zemlji. Osjeti se iscrpljenost sustava na svim razinama jer djeca sve češće traže pomoć i to za ozbiljnije teškoće. Puno više nam se za pomoć obraćaju i roditelji. Općenito kod djece bilježimo regresije u ponašanju. To je ono kada se djeca vrate na ponašanje koje je karakterističnije za mlađu dob, nezrelija su i češće imaju izljeve emocija. Također su nam djeca postala demotivirana i nezainteresirana za školu – kaže Mihotić.
Kao najvažniju stavku u rješavanju tog problema Mihotić ističe timski rad učitelja i roditelja jer, kaže, problem se ne može riješiti u jednom razgovoru s djetetom.

– Važno je da se punimo energijom, napunimo baterije koliko znamo i umijemo kako bi bili tu za našu djecu – navodi.
Osnovni razlog koji je doveo do poražavajućih brojki teško je navesti, ali postoje stvari koje općenito nepovoljno djeluju na razvoj djece i svih njihovih psihičkih smetnji, a prije svega to je dugotrajna izloženost stresu, otkriva Mihotić dodajući da djeca sada već više od godinu dana žive u izvanrednim uvjetima.

-Tu je prvo bila škola online, pa potres, a nakon toga je ostala neizvjesnost. Ide promjena na bolje pa na gore, malo su na online nastavi pa nisu, djeca se ne smiju družiti kao inače, sve su to stresori koji utječu na djecu – navodi Mihotić.
No, ti stresori, nisu karakteristični samo za djecu već i za odrasle.

– Za djecu je općenito bitno da imaju strukturu i predvidivost u životu, a predvidivosti više nema, što im je dodatan stres. Kada se osvrnemo na normalan razvoj djece, uvijek su tu prisutni stres, izazovi i problemi, ali ako djeca imaju zaštitne faktore – podršku obitelji, prijatelja, u školi, onda ih ti faktori štite od problema. Sada smo im, zbog njihove sigurnosti, zaštitne faktore morali uskratiti. Kada se sve zbroji, mislim da brojke dobivene istraživanjem nisu iznenađujuće – poručuje Mihotić.
Teško je u ovoj situaciji, dodaje Mihotić, biti pametan jer svaka obitelj je drugačija. No, postoje okvirne smjernice kojima se djeci život u pandemiji može olakšati.

– Prije svega važan je red, važno je znati tko je roditelj, a tko dijete. Izvanredna situacija poput ove može roditelje učiniti popustljivijima, ali neke granice moraju postojati i one su tu da postave osjećaj sigurnosti. Roditelji se ne moraju bojati da su prestrogi ako postave granice, istina je zapravo suprotna. Potaknula bih roditelje i da misle na sebe, da nađu vremena za opuštanje kako bi na koncu imali strpljenja baviti se djecom. Ako su roditelji dobro i s nekime mogu porazgovarati sa svojim problemima, onda će lakše saslušati i djetetove probleme. Ako je roditelj dobro, vrlo vjerojatno će i dijete biti dobro – ističe Mihotić.
U razgovoru s djecom treba naćuliti uši i potaknuti djecu da pričaju o doživljajima pandemije i potresa, provjeriti kako oni razmišljaju te njihova razmišljanja potvrditi ili ispraviti.

– Primjerice, ponekad djeca mogu misliti da su samim time što su izašli van bez maske zarazili sve oko sebe. Djeca mogu ući u fantaziju i preuveličati savjete koje čuju. Treba provjeriti kako su djeca shvatila što im govorimo i korigirati to po potrebi – kaže naša sugovornica.
Uz sve navedeno, važno je prihvatiti i sve emocionalne reakcije djece.

– Treba znati prihvatiti djetetovu ljutnju. Ne mogu ići van, družiti se s prijateljima, svašta ne smiju i naravno da su ljuti. Jasno da ne smiju prema sebi i drugima biti nasilni, ali smiju biti ljuti. Isto tako, smiju biti zabrinuti i preplašeni, baš kao i odrasli, sve emocije dio su naše prirode. Bilo bi dobro i da se djeca manje izlažu vijestima. Vijesti su namijenjene da informiraju odrasle, ali nisu namijenjene djeci, osobito maloj – kaže Mihotić.