Film poslije kojeg ništa u Bjelovaru neće biti isto
Gradovi, baš kao i ljudi, imaju svoje tajne. I skrivaju ih. Posebno paze na one im mogu štetiti, osramotiti ih. Pokazati drugo i drugačije lice od onog koje pokazuju javno. I obično ide tako neko vrijeme, ali malo koja tajna ostaje tajna sve vrijeme. Zaklela se Zemlja Raju, govorili su naši stari, da se sve tajne na kraju saznaju.
Nas grad ima svoje legende, junake, priznate i poznate događaje… Ali i one kojih se sa pravom stidi. A Netko se sigurno i boji da se ne otkriju jer, ne zastarijevaju ni sva nedjela pred zakonom. Zločini! Prešućivani, bešćutni… Revolucionarno okrutni. Nesankcionirani… I baš zbog zabranjenog otkrivanja i institucionalnog prešućivanja, konačno istina. A prešućivanje je bilo zapovijedano… Obvezujuće. I tako su počinitelji živjeli zaštićeno i vjerovali da je već sve gotovo, da će tajna zlodjela ostati zakopana pod zemljom i da je još pamte samo šumska stabla i kuće u kojima su se morali zatvarati prozori da se ne čuje jauk i pucanj… Otkrivamo istinu! Za nove generacije. I one kojih više nema, a njihove obitelji tajno pale svijeće i za njih generacijama Boga mole. Stiže film! Naš bjelovarski, razotkriva tajnu zloglasne šume Lug. Šume s kraja grada u koju današnje nove generacije odlaze u šetnju, zaljubljenici u prirodu i sport. Ništa ne sluteći.
Vrijedan posao, da se događaji othrvaju zaboravu, odradio je Ogranak Matice Hrvatske u Bjelovaru, samozatajni pojedinci koji su objavili knjigu Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve Drugog svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije. Popis žrtava, jama…
Nalogodavci, izvršitelji, nema ih. Strah od tih imena i njihovih nasljednika pa i sljedbenika, nije nestao. Duboko je ukorijenjen. Ponekad je potreban samo poticaj za veliku hrabrost. Knjiga je poticaj. Progovorili sudionici mračnih smaknuća, imenom i prezimenom, detaljima koji trasiraju put prema pravdi. Nalogodavcima i izvršiteljima. Obiteljska sjećanja, fotografije, dokumenti s potpisima. Vidljivim i čitkim popisima. Javno prešućene žrtve više nisu prešućene. Svjedoci govore, ne prikrivaju lica. Mirno i pomireno sa sobom i sudbinom. Traže samo istinu, u pravdu više ne vjeruju. Otkrivaju neotkriveno!
Nove jame u zloglasnoj šumi, još neotkopane. Stare i nove aktere. Razloge šutnje. Ali, i nova mjesta u našem gradu gdje su bila mučilista i sabirni logori . Zadnja mjesta prepoznavanja. I posljednji pozdravi.
Grad, nakon filma, neće biti isti. I zgrade i ljudi iz tog vremena danas žive drugačiju sadašnjost. I nadaju se poznatom hrvatskom zaboravu. Imena uglavnom nisu nepoznata. Broj žrtava, njih oko 6500, potvrdili svjedoci i obitelji, nema anonimnih izvora. Žrtve nisu stradale u ratu, nisu imale puške… Odvedeni su iz svojih kuća, polja… Samo su bili režimu nepoželjni. A neki, prema iskazima svjedoka, nisu ni pokusali sakriti se ili pobjeći jer ništa nisu bili krivi… Nisu bili ni u jednoj vojsci… Ali je bilo dovoljno da u jednu vojsku nisu htjeli… Neki i maloljetni.
Pa nakon sedam desetljeća skrivanja, prešućivanja i straha, Prešućivani govore. Vjerujte, povijest našeg grada je drugačija nego što su vas učili u školi. Film je dokaz. Svjedoci živi. I pred kamerom. Nisu vam nepoznati, ali povijest našeg grada vjerojatno je.