Još jedna domobranska utakmica Dinamovog trenera Kopića

Kad imaš dvostruko vrjedniju momčad od protivnika, a ona je trideset minuta prvog poluvremena u krilu svog golmana, onda nešto nije u redu. Prvih 30 minuta Dinamo nije organizirao napad, povezao par dodavanja, a o automatizmu u igri da i ne govorimo.

Hajduk je visoko pritiskao, u organizaciji Dinamovog napada igrači iz veznog reda nisu prilazili po loptu zbog manjka igrača u srednjem redu. Tu ulogu morali su preuzimati bokovi, ali to nije izgledalo dobro. Tranzicije nije bilo. Krenulo se s preskakanjem igre na Petkovića, ali to već dugo ne prolazi, odavno je pročitano, a Petković više nije ni sjena od igrača kakav je nekad bio. Poglavito kad je na drugoj strani angažirana momčad koja u pravilu uzima svaku tako zvanu drugu loptu.

U zadnjih 15 minuta prvog dijela nešto se promijenilo, ali stidljivo. I kad smo svi mislili da će Kopić u nastavku zaigrati na pobjedu, on je i dalje igrao ziheraški i domobranski. Umjesto Emrelija, Tolić (čitaj još jedan Petković), umjesto Bočkaja, Štefulj (slabija verzija Bočkaja), a onda tek par minuta prije kraja umjesto povrjeđenog Ristovskog, Menalo. Najlošiji igrač na terenu, (ne samo danas, nego već mjesecima) Bruno Petković igrao je do 90-te. Zašto? To zna samo Kopić.

Svi koji su gledali zadnjih dvadeset minuta Dinamo:Sevilla na Maksimiru vidjeli su formulu za uspjeh. Svi osim Kopića. Danas je u Splitu Dinamo izgubio dva boda. A trebao je odvojiti sva tri. Danas je Dinamo dalje od titule nego jučer, a trebao je biti bliže. Međutim, Kopić nije trener koji to tako gleda. On misli da je osvojio bod. A treneri koji osvajaju bod, a gube dva ne osvajaju titule.

Foto: GNK Dinamo