Njegove namjere su dokazano neiskrene, čega se Milanović toliko boji?

Nakon što je predsjednik Milanović premijera Plenkovića optužio da obmanjuje javnost kada govori da nema pravo tražiti sigurnosnu provjeru glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, iz Vlade RH je stiglo priopćenje koje prenosimo u cijelosti.

“Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, predsjednik Vlade Andrej Plenković nema ovlast tražiti sigurnosnu provjeru Ivana Turudića. Govoreći o sigurnosnim provjerama u svojim medijskim nastupima, predsjednik Vlade referirao se na činjenicu da bi Ivan Turudić – kad bi ostao sudac Visokog kaznenog suda – u ovoj godini išao na novu sigurnosnu provjeru, s obzirom na istek roka provjere iz 2019. Ponavljamo, predsjednik Vlade nema ovlast tražiti novu sigurnosnu provjeru, već je s obzirom na važnost dužnosti glavnog državnog odvjetnika, prije donošenja odluke, zatražio rezime dosadašnjih sigurnosnih provjera (2009., 2014. i 2019.)

Milanović, koji se javno hvali svojim protuzakonitim saznanjima o pojedinim predmetima DORH-a, SOA-e i policije, mogao je reagirati još 2015. u vezi susreta Ivana Turudića i Zdravka Mamića – ako je smatrao da su sporni.

Mogao je i Dragan Lozančić, tadašnji ravnatelj SOA-e, a današnji Milanovićev savjetnik, revidirati sigurnosnu provjeru iz 2014. godine.

Kad već Milanović priznaje da je znao da se Turudić sastaje s Mamićem i da je to po njemu sigurnosna zapreka, kako to da Orsat Miljenić, ministar pravosuđa, danas šef Ureda Milanovića, nije tada pokrenuo stegovni postupak protiv Turudića?

Njihove namjere stoga su dokazano neiskrene i potpuno je suvišna rasprava oko novih sigurnosnih provjera u vezi teme koja ni samoga Milanovića nije zanimala prije 9 godina. O izvješću SOA-e šutio je 9 godina i nije ga smatrao preprekom da sudac Turudić bude predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu, niti da postane uskočkim sucem. A uskočki suci su nadležni za procesuiranje najtežih kaznenih djela korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Pravo pitanje ostaje – čega se Milanović toliko boji da se izvan svih ustavnih i zakonskih okvira upliće u proceduru izbora glavnog državnog odvjetnika, zlorabi svoj položaj i vrši pritisak na rad SOA-e?

U nedostatku ijednog važnog postignuća po kojem bi se njegov predsjednički mandat mogao pamtiti, Milanoviću zajedno s njegovim trbuhozborcima iz dijela oporbe, očito ne preostaje ništa drugo nego zazivati tuđa uhićenja i progone. Sada je barem jasno kako su oni zamišljali rad DORH-a, SOA-e i MUP-a u mandatu Milanovićeve Vlade – i kako bi Hrvatska izgledala da se takva politička garnitura sutra vrati na vlast: svoje zaštititi, a neistomišljenike progoniti.

Za razliku od njih, na DORH gledamo kao na tijelo koje u svom radu treba biti neovisno, samostalno i lišeno ne samo političkog već i svakog drugog oblika upliva i pritiska. To je bilo i ostaje jasno političko opredjeljenje ove Vlade.”

Foto: FAH