SDP nema hrabrosti pobjeći iz braka s nasilnikom Z.M. (57)

SDP-ovci se neće odreći Milanovića jer su s pravom procijenili da će ih žestoko napasti ako se odluče na taj korak, sažimaju ovih dana mediji ključni razlog opstanka prisilnog braka predsjednika i još uvijek najveće oporbene stranke.
SDP u tom braku ostaje uz navlas iste argumente žrtava nasilja – strah ih je napustiti nasilnika jer znaju da će ih nakon toga pronaći i prebiti. Koristit će svaku javnu prigodu da ih ponizi i uvrijedi, a oni će postati predmet sprdnje, nesposobni jadnici, krpena lopta za šutanje.
I zato je, smatraju u SDP-u, bolje ostati u braku s nasilnikom i trpjeti. Ponekad će dobiti pokoju pljusku, kad Z.M. (57) bude imao posebno težak dan, ali možda su si i oni sami krivi? Možda Peđa nije podgrijao večeru ili spremio dnevni boravak?
Ali, većinu dana Z.M. (57) će ostaviti SDP na miru, a žrtve pronalaziti u drugima. HDZ-u, međunarodnoj zajednici, Nato savezu, Amerikancima, slučajnim prolaznicima… A dokle god će se obrušavati na druge, SDP će moći mirno sjediti u kutu.
Politika je grub sport i političare ne treba žaliti. Dapače. Svojevoljno su odlučili baviti se tom profesijom i predstaviti se biračima kao najbolji izbor za svoju budućnost.
Kada u mirna vremena izlazimo na birališta, želimo glasati za najbolje, najsposobnije, najhrabrije, za one koji će se umjesto nas hrvati s problemima. Svakako ne želimo glasati za kukavice, pa makar njihov strah bio potpuno opravdan. Makar oni doista i bili žrtve nasilja.
Uostalom, Hrvati su kao nacija bili suočeni s mnogo većim nasilnicima nego što je Z.M. (57)
I tada je bilo onih koji su zagovarali ostanak u braku, ali bilo je i onih koji su se zalagali za slobodu, koliko god se ona činila dalekom i zahtijevala veću žrtvu.
Mnogima se danas ta krvavo izvojevana sloboda ne čini toliko idealnom kao u vrijeme kada smo je sanjali, ali gotovo da i ne postoje oni koji i danas misle da bi se, radi mira u kući, trebalo vratiti nasilnicima.