E, moj Peđa! Odrekao se naknade od tisuću kuna da bi uzeo dvije, a onda se tuđim novcem pokušao iskupiti za prijevaru.

Šef SDP-a i kandidat za hrvatskog premijera Peđa Grbin, pohvalio se nedavno kako je na račun jedne humanitarne udruge uplatio 50 tisuća kuna.

Nedovoljno upućenima u slučaj „Odvojeni život“ to bi se moglo činiti kao humani čin socijalno osjetljivog i empatičnog predsjednika jedne socijaldemokratske stranke. Međutim, novac koji je Peđa Grbin uplatio na račun dotične humanitarne udruge je ustvari novac koji je Grbin uzeo iz državnog proračuna za takozvani odvojeni život, premda je za to vrijeme živio u Zagrebu zajedno sa suprugom, a kasnije i djetetom. Nakon što su to otkrili mediji, priznao je to i sam Grbin.

Objašnjavajući javnosti cijeli slučaj, Grbin nam je otkrio da se nedavno odrekao naknade za odvojeni život jer sada s obitelji živi u Zagrebu, a dijete mu tu kreće i u vrtić. Tim obrazloženjem Grbin nam je, očito nesvjesno, otkrio pravi motiv njegovog odricanje od naknade za odvojeni život. Na njega nam je ukazao izvor iz Grbinove rodne Pule koji je želio ostati anoniman. Naime, cijena vrtića u Puli i Zagrebu, tvrdi naš izvor, je podjednaka i iznosi oko 700 kuna. Dakle, financijski gledano, Grbinu je isti trošak živi li dijete u Zagrebu ili Puli. Međutim, da se nije odrekao naknade za odvojeni život, Grbin ne bi mogao upisati dijete u gradski vrtić, već bi morao plaćati privatni. A cijena tog  vrtića je u Zagrebu i do 3 i pol tisuće kuna.

Drugim riječima, predsjednik SDP-a odrekao se tisuću kuna (koje je do sada uzimao za odvojeni život, premda je živio sa obitelji u Zagrebu) kako bi uštedio barem dvije tisuće – priča nam anonimni izvor iz Istre, dodajući kako je razlog Grbinove odluke čisto koristoljublje, a ne neko moralno otrežnjenje, a još manje humanizam.

Inače, Grbin je ranije izjavljivao kako uzimanjem spomenute naknade za odvojeni život nije učinio ništa protuzakonito, aludirajući valjda time na svoju nedužnost. Uzimati naknade za odvojeni život, a ne živjeti odvojeno od obitelji daleko je od nedužnosti. Radi se o klasičnoj prijevari koja Grbina abolira od kaznenog progona samo zato što takvo ponašanje nije sankcionirano zakonom, a moralo bi biti.

Ali ni tu nije kraj. Nakon uzimanja spomenutog novca na prijevaru, Peđa Grbin uplatio je iznos od 50 tisuća kuna u humanitarne svrhe. Time se saborski zastupnik Peđa Grbin preko noći pokušao preobratiti iz prevaranta u  humanitarca, čovjek velike empatije i velikog srca.

Međutim, Grbin je time načinio novu pogrešku i zaglibio još dublje.

Naime, u doniranju ne bi bilo ništa sporno da je „dobročinitelj“ iz džepa izvukao vlastiti novac i donirao ga humanitarnoj organizaciji. Međutim, činjenica je da je novac koji je Grbin velikodušno donirao u stvari onaj isti novac koji je prije toga na prijevaru uzeo poreznim obveznicima. To je, na koncu, priznao i sam Grbin kazavši više puta kako to „nije bilo fer“ (eng. fair – pošten, pravedan).

Grbin očito misli da ga doniranje novca koji je prisvojio na prijevaru, abolira od same prijevare. Međutim, svima je jasno da davanje tuđeg novca u humanitarne svrhe nije humano. Štoviše, to je samo još jedna prijevara poreznih obveznika. Uplaćivati tuđi novac, umjesto svog, u humanitarne svrhe – može li se pasti niže.