Zakucao zadnji čavao u lijes hrvatske brodogradnje pa sad sanja o hrvatskim brodovima

Što se mene tiče, hrvatskim morem ne bi trebali ploviti hrvatski brodovi, nego hrvatske jahte hrvatskih građana. Od Umaga do Cavtata na bonaci bi se trebale ljuljuškati jahtice proizvedene u Uljaniku, 3. maju, Brodosplitu i ostalim gigantima hrvatske brodogradnje, a svaki hrvatski građanin ulaskom u punoljetnost trebao bi steći pravo na metar jahte. Pa da za 30. rođendan ima jahtu od 12 metara, a ne da se s ostalim turistima bori za mjesto za ručnik na plaži.

Eto, to bih stvarno volio, a ništa me ne košta to reći.

Ali, da sam bivši premijer koji je odigrao ključnu ulogu u dokidanju hrvatske brodogradnje, danas svakako ne bih imao obraza govoriti o tomu da bi po hrvatskom moru trebali ploviti brodovi iz naših brodogradilišta, kao što to danas zbori predsjednik Zoran Milanović.

Zoki, Linić i Čačić spašavaju…

U vrijeme kada je bio hrvatski premijer, Milanović je dogovorio prodaju hrvatskih brodogradilišta kako bi ona opstala. Kako bi gradila hrvatske brodove koji će ploviti hrvatskim morem.
Taj politički cilj nije ostvario. Štoviše, upravo su on kao predsjednik Vlade, Slavko Linić kao potpredsjednik Vlade i Radimir Čačić kao prvi potpredsjednik Vlade zakucali zadnje čavle u lijes hrvatske brodogradnje.

Mala država poput Hrvatske, bez obzira na pomorsku tradiciju, ne može ni u teoriji konkurirati Aziji u izgradnji velikih brodova. Hrvatska je godinama odbijala suočiti se s tom gorkom istinom, a hrvatski građani godinama su te tlapnje plaćali iz svojih džepova kroz uporne sanacije brodogradilišta koja bi potom vrlo brzo ponovno završila u stečaju.

Prodaja autocesta

Svijetao i vrijedan izuzetak je remontno brodogradilište Viktor Lenac koje danas odlično posluje, ali koje je također prošlo stečajnu agoniju. I to također za vrijeme “crvene” Vlade, one Ivice Račana.
Zoran Milanović kao premijer imao je i plan o monetizaciji, čitaj prodaji Hrvatskih autocesta, a od njega je odustao tek nakon što je shvatio da hrvatski građani ne bi olako prihvatili takvu opciju.
U oba spomenuta slučaja potezi koji je vukao premijer Milanović daleko su od suverenističkih.

Danas, za potrebe predsjedničke kampanje, Milanović oblači suverenističko odijelo, bez obzira što je njegova politika dokinula suverenost proizvodnje brodova u Hrvatskoj.