Biste li vjerovali premijeru koji ima manju plaću od vas?

Želimo li stvarno da osoba koja upravlja godišnjim proračunom od 28,5 milijardi eura prima prosječnu plaću? Je li stvarno od presudne važnosti da osoba koja, statistički, svakoga dana u godini odlučuje gdje rasporediti 7,8 milijuna eura, ima bruto plaću četiri ili pet tisuća eura. Je li pošteno da prima manju plaću od, primjerice, šefa provincijske bolnice.

Osnovica dužnosničkih plaća povećava se 60 do 70 posto i, ne gledajući kontekst, to je doista ogromno povećanje, ali riječ je tek o izjednačavanju s plaćama državnih službenika.

Drugim riječima, dužnosničke plaće već deset godina zaostaju za plaćama državnih službenika i najveća je greška ove Vlade što taj problem rješava tek sad i naglo, umjesto da je, kako se kaže, kuhala žabu. S obzirom da se koeficijent dužnosničkih plaća nije dizao čitavo jedno desetljeće, ispada po onoj staroj da su u postolara bile najgore cipele.

Ne treba, naravno, naricati nad potplaćenosti naših dragih dužnosnika, ali ne treba ih ni pribijati na stup srama samo zato što žele i mogu izboriti za sebe pravednije plaće.

Osobno doista ne bih volio da je vlasti netko tko ima manju plaću od mene. Prestar sam da vjerujem da iznos plaće nije bitan motivator i da premijeri trebali glumiti isposnike. I premijer i predsjednik države i predsjednik Sabora i svi ostali trebaju biti dobro plaćeni, bez obzira na sve dodatne beneficije.

Politika u Hrvatskoj više nije zlatna branša, ostvarenje hrvatskog sna kakva je bila u vrijeme visokih stopa nezaposlenosti. U vrijeme kada je svaka četvrta ili peta radno sposobna osoba bila nezaposlena, u vrijeme kada si trebao povlačiti veze da se zaposliš u kafiću, posao političara bio je iznimno vrijedan. Moć koju je pružala politika vrijedila je neusporedivo više nego danas.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, a pogotovo preuzimanjem eura, ulaskom u šengensku zonu i povijesno najnižom stopom nezaposlenosti, politika je izgubila velik dio svog nekadašnjeg sjaja, a zbog, realno gledano, malih plaća, sve je manje onih koji se uopće njome žele baviti.

Hrvatskom bi trebali upravljati natprosječni, a ne prosječni. Narod je tu da izabere one za koje misli da su najsposobniji u tom poslu, a veća plaća od prosječne je tu da motivira natprosječne da se uopće počnu baviti politikom.