Lekcije nakon Pupovčevog imenovanja: Niti pada Vlada, niti ide krajnje desno

Izborom predsjednika i članova Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Hrvatski sabor u petak je kompletirao sastave svih svojih radnih tijela. Milorad Pupovac iz SDSS-a izabran je za predsjednika spomenutog Odbora s 109 glasova za, 20 protiv i jednim suzdržanim. HDZ-ovi zastupnici očekivano su podržali Pupovca, a ruku za njega dignuli su i neki oporbeni zastupnici, uključujući SDP-a i Možemo.

Zastupnici Domovinskog pokreta (DP), iako su članovi vladajuće koalicije, nisu glasovali za Pupovca. I tako se ispunilo još jedno proročanstvo predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića koji je otprilike mjesec dana ranije, na vrhunsku medijske buke o padu tek formirane Vlade, izjavio da Vlade ne padaju zbog jednog saborskog odbora.

Podsjetimo, DP je tada prijetio raskidom koalicije ako Pupovac bude izabran, no HDZ je ostao pri svojoj dugogodišnjoj praksi da Klub manjina predlaže svog kandidata za predsjednika Odbora.

Sposobnost balansiranja

Izbor Milorada Pupovca predstavlja uspjeh premijera Andreja Plenkovića, koji nije popustio pod pritiskom i uspio je zadržati srpsku manjinu integriranom u političkom životu. Ovaj potez pokazuje Plenkovićevu sposobnost da balansira između različitih političkih interesa, što je ključno za stabilnost koalicije s DP-om.

S druge strane, DP se uspio izvući iz političke slijepe ulice u koji je zakoračio svojom politikom čišćenja Srba iz vlasti. Plenković je uspio recentrirati DP i začepio usta svojim kritičarima, posebno onima s ljevice, koji su ga optuživali da se koalicijom s DP-om odrekao svojih ideala i da se Hrvatska okreće prema krajnjoj desnici.

Bez marginaliziranja

Održavanje srpske manjine aktivnom u političkom životu Hrvatske ključno je za stabilnost i integraciju zemlje. Guranjem Srba na političku marginu riskira se njihovo okretanje prema Vučiću i ideji “srpskog sveta”. To je jako dobro razumio prvi predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, koji je od prvih dana osamostaljenja zagovarao suradnju s hrvatskim Srbima.

Tuđmanovo naslijeđe u tom smislu nastavlja i Plenković, čime pokazuje političku mudrost, ali i dugoročnu viziju neophodnu za stabilnost Hrvatske.