Ostojić je izgubio sve što se moglo izgubiti, ali misli da Bačića može pobijediti

Od svega što smo do sada čuli u kampanji, malo je toga bilo vezano uz izborne programe političkih stranaka. Rijetki su, poput HDZ-a, detaljno prezentirali planove za iduće četiri godine te, što je možda i važnije, pojasnili kako ih točno planiraju ostvariti. Predstavljanje programa većine stranaka svelo se na obećanja bez pokrića te nastojanja pojedinih političara da ocrne te umanje važnost svojih političkih protivnika.
Neki dan tako slušamo Ranka Ostojića kako blati svog protukandidata u desetoj izbornoj jedinici. Kaže, Branko Bačić, koji ondje predvodi listu HDZ-a, dobit će manje glasova no što je obnovio kuća na Banovini. Od svih mogućih izbornih i predizbornih tema, Ranko Ostojić odabrao je baš obnovu koja je možda i najsnažniji Bačićev adut u ovoj kampanji.
Istina, nije sve započelo dobro. S obnovom Zagreba i Banovine nakon potresa u startu se previše kasnilo. Ljudi su s pravom bili ogorčeni i ljuti, a dvojica Bačićevih prethodnika, Darko Horvat i Ivan Paladina, očito nisu bili dorasli tom izazovu. Iako su mnogi bili sumnjičavi, Plenkovićeva odluka da na nepopularnu ministarsku poziciju nakon Paladina instalira Bačića, pokazala se kao pun pogodak. Nedugo nakon preuzimanja dužnosti, Bačić je počeo dovoditi stvari u red i obnova se značajno ubrzala. S obzirom na nered koji je vladao na terenu, u tom trenutku malo tko je mislio da će se novi ministar imati vremena posvetiti i nekim drugim problemima u resoru. No, dogodilo se upravo to. U samo nekoliko mjeseci riješio je probleme od kojih su neki u ladici čekali desetljećima, poput onoga vezanog uz zaštićene najmoprimce u privatnim stanovima. Uspješno je počeo čistiti i registar državnih nekretnina, prepustivši dio županijama, gradovima i općinama na upravljanje. Zahvaljujući tom potezu mnogi objekti koji godinama stoje zapušteni i neiskorišteni ponovno će dobiti svrhu. Nadalje, Bačić je sa suradnicima pripremio novu strategiju stambene politike koja bi prvenstveno mladima trebala olakšati svakodnevicu, nastavio je s ulaganjima u energetsku obnovu obiteljskih kuća i zgrada u javnom sektoru… Ukratko, u svom resoru napravio je više nego posljednjih nekoliko njegovih prethodnika zajedno.
I svakako više nego Ranko Ostojić u jednom drugom resoru koji je svojedobno vodio kao ministar. Njegov mandat na čelu MUP-a javnost prvenstveno pamti po katastrofalnom upravljanju prvom velikom migrantskom krizom, a karijeru mu je obilježio i čitav niz drugih političkih neuspjeha – od više poraza na izborima unutar vlastite stranke, preko niza poraza na lokalnim i parlamentarnim izborima, pa sve do poraza na kotarskim izborima. Javna je tajna, a ne šute o tome čak ni neki SDP-ovci, kako se Ostojić na političkom životu održao samo zahvaljujući zaštiti i prijateljstvu Zorana Milanovića.
Ne računamo li udarce koje su mu zadali vlastiti stranački kolege izabravši više puta na različite funkcije nekoga drugoga ispred njega, u većini gore spomenutih slučajeva Ranko Ostojić gubio je od HDZ-a – na parlamentarnim izborima čak tri puta u devetoj izbornoj jedinici. S obzirom na to kako je započeo kampanju, teško je povjerovati da bi drugačije moglo biti u desetoj jedinici.