Predsjednik na posebnom zadatku – kako svako važno imenovanje pretvoriti u stand up show

U nedostatku ozbiljnih obveza, hrvatski predsjednik si je zadao posebnu misiju – imenovanje čelnih ljudi u važne hrvatske institucije pretvoriti u cirkus. Tijekom posljednjih nekoliko godina, gledali smo nekoliko takvih drama koje imaju zajedničke elemente – u njima Milanović ignorira i izigrava predviđenu proceduru za imenovanja, i to u nastojanju da za netransparentnost i kršenje zakona i propisa optuži aktualnu Vladu. Svjedočili smo tome prilikom imenovanja predsjednika Vrhovnog suda, određivanja čelnih funkcija u vojsci, a sada je i imenovanje čelnika SOA-e, odnosno produljenje mandata Danielu Markiću, Milanović odlučio pretvoriti u jedan svoj tipični stand up show.

Plakanje pred medijima

Kao i u prijašnjim slučajevima, Milanović ovih dana plače pred medijima jer mu se, kaže, premijer Plenković ne želi javiti na telefon kako bi porazgovarali o imenovanju ravnatelja SOA-e. Smeta mu, veli, jer Vlada svojim kandidatima „licitira kao na pijaci”, a upozorava i kako ravnatelj SOA-e nema zamjenika. Predsjednik nije sretan ni zbog načina na koji se u Hrvatskoj provode sigurnosne provjere za koje je odgovoran baš Markić, a uzrujan je i zbog činjenice što se češće ne sastaje Vijeće za nacionalnu sigurnosti…

Milanović, čini se, ima problem s pamćenjem, i kad je riječ o „licitiranju” kandidatima, i kad je riječ drugim temama koje ovih dana otvara u javnom prostoru.

Uzmimo za primjer imenovanje glavnog državnog odvjetnika. Nedavno imenovanje Ivana Turudića na tu funkciju, koji se s još trojicom kandidata javio na transparentni natječaj, koji je prošao sigurnosnu provjeru, ispitivanje u Saboru i Vladi, Milanović stalno nastoji osporiti, a sada i povezati s imenovanjem šefa SOA-e. S druge strane, isti taj Milanović, ali u ulozi hrvatskog premijera 2014. godine osobno je odabrao Dinka Cvitana kao jedinog kandidata za glavnog državnog odvjetnika. Sabor je tada samo mogao glasovati za ili protiv Cvitana, ali nije bilo niti natječaja niti rasprave o novom glavnom državnom odvjetniku. Štoviše, Vlada je tom prilikom Cvitana za spomenutu dužnost predložila na zatvorenom dijelu sjednice!

Ukinuo sigurnosne provjere

I kad je riječ o prozivanju zbog sigurnosnih provjera, Milanović je potpuno nekonzistentan. Provjere se Hrvatskoj na isti način od 2008. godine i postavljene su kao i u ostalim članicama NATO-a i EU. Jedina izmjena Zakona o sigurnosnim provjerama napravljena je 2012. godine kada je upravo Milanovićeva vlada ukinula provedbu sigurnosnih provjera za državne dužnosnike. Premijer Milanović, koji bi danas kao predsjednik provjeravao i koga treba i koga ne treba, tada je poručio kako tajne službe više neće “prekopavati po životima dužnosnika samo zato što su preuzeli funkciju u izvršnoj vlasti”.

Produljenje mandata Danielu Markiću na čelu SOA-e za Milanovića je odjednom upitno i zbog činjenice da je na toj dužnosti već osam godina. Taj kriterij pak nije bio važan premijeru Milanoviću kod nekih dužnosnika u vrijeme njegove Vlade. Tako je, primjerice, Mladen Bajić na čelu DORH-a proveo 12 godina, a imenovala ga je Račanova Vlada 2002. godine. Kada je Milanovićeva vlada predložila Cvitana za glavnog državnog odvjetnika, on je u tom trenutku već 12 godina bio na čelu USKOK-a.
Predsjednik Milanovih ovih je dana javno ukazao i na činjenicu kako zakon predviđa zamjenika ravnatelja SOA-e, međutim ne objašnjava zašto, dok je bio premijer, tadašnji ravnatelj SOA-e Dragan Lozančić također nije imao zamjenika. Štoviše, od formiranja SOA-e 2006. godine, ni jedan ravnatelj SOA-e nije imao zamjenika.
Nadalje, Milanović tvrdi da Vlada ne želi sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok perfidno prešućuje činjenicu kako je upravo on prvi odbio prijedlog Vlade da se 25. veljače 2022. održi sjednica Vijeća zbog ruske agresije na Ukrajinu.

Zaobilaženje zakona i propisa
Popis primjera Milanovićeve nekonzistentnosti i dvostrukih mjerila nije ograničen samo na SOA-u i DORH. Kada govori o transparentnosti izbora na najvažnije funkcije, valja podsjetiti kako je u ožujku 2021. godine samoinicijativno predložio Zlatu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, iako se ona u tom trenutku uopće nije javila na otvoreni javni poziv. Nakon što Zlata Đurđević nije izabrana, Milanović je objavio da želi Radovana Dobronića na tu funkciju. U oba ova slučaja Milanović je najavio da je jedno od njih kandidat, da bi se oni tek nakon toga javili na javni poziv. Tako je Milanović 4. kolovoza 2021. na pitanje je li Dobronić njegov kandidat za predsjednika Vrhovnog suda izjavio: “Da, jest, razgovarao sam s njim i dogovorili smo se da se javi na poziv.”

Toliko o poštivanju procedura i zakona, na kojima kod drugih inzistira Zoran Milanović. Hrvatski predsjednik čiji će mandat ostati upamćen po stand up nastupima i pokušajima manipuliranja činjenicama. I to poprilično neuspješnim.