Kako to da Možemo! smije, a SDSS ne smije baciti vijenac za žrtve Vukovara?

Članovi osječke podružnice i koordinatorica stranke Možemo! Sandra Benčić jučer su kod vukovarskog Veslačkog kluba u Dunav bacili vijenac za sve civilne žrtve stradale u tom gradu tijekom Domovinskog rata. Odali su počast poginulim Hrvatima, Srbima i predstavnicima drugih nacija, a da im pritom nitko nije stao na put. Nije bilo Stipe Mlinarića i HOS-ovaca u crnim uniformama, kako bi ih spriječili u činu koji su do prekjučer predstavljali kao najveću moguću uvredu za žrtvu Vukovara. Taj čin nije komentirao niti vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji je, isto do prekjučer, držao nedopustivim da u Dunavu završi cvijeće za sve žrtve rata.
U fokusu negodovanja Domovinskog pokreta i Ivana Penave uoči Dana sjećanja, doduše, bili su SDSS i Milorad Pupovac, ti omraženi članovi vladajuće koalicije, koji sporni vijenac u Dunav bacaju već godinama. Lani, ni godinu prije toga, ni onu prije, na to nitko nije reagirao. Ni Penava, ni njegov pobočnik Ćipo. No, prošla, ni ona godina prije, nisu bile predizborne godine pa nije bilo potrebe za performansima na obali Dunava. Ova jest pa, u želji da skupe jeftine političke bodove, DP-ovci ne prežu ni pred čim, pa ni od gaženja vlastitih riječi.
Tako je još lani Penava poručivao da su u Vukovar na Dan sjećanja svi dobrodošli, uključujući i SDSS, dok ove godine oni koji ne podržavaju ustaštvo i cirkusiranje pojedinih političkih aktivista skrivenih iz odora pojedinih hrvatskih vojnih postrojbi, ipak nisu dobrodošli. Lani su Pupovac i SDSS-ovci bez straha šetali Vukovarom i kitili Dunav cvijećem, ove godine DP-ovci su im poručili da na to i ne pomišljaju.
I bez nesretnog vijenca, oko obilježavanja jednog od najtragičnijih datuma u novijoj hrvatskoj povijesti bilo je previše tenzija, baš zahvaljujući DP-u i Ivanu Penavi. Valjda i zato, SDSS je na kraju odustao od običaja koji su organizirali godinama. No, Možemo! je učinio potpuno isto. I nikome ništa.
Činjenica da su Penava i Domovinski pokret ostali ravnodušni na gestu članova stranke Možemo!, istu onu koju su doslovno zabranili zabranili Miloradu Pupovcu i SDSS-u, potvrđuje kako njima zapravo nije važan ni Vukovar, ni njegova žrtva, ni poginuli, ni preživjeli. Njima je jedini cilj svesti sve manjine na Srbe, potom optužiti HDZ za suradnju sa Srbima, sve u pokušaju nametanja teze – ili Srbi ili Domovinski pokret.
Koliko je ovakva predizborna taktika DP-a promašena najbolje svjedoči ono što smo vidjeli u Vukovaru ovoga 18. studenoga. Ni plakati s istaknutim U, ni izvikivanje desničarskih pozdrava u Koloni sjećanja u režiji neukih pojedinaca, ni sustavna kampanja rijetko viđenog desničarenja koja je prethodila Danu sjećanja, nisu uspjeli svesti Vukovar, hrvatsku svetinju, na razinu sramotnog ustaštva. U Koloni sjećanja okupio se dosad najveći broj sudionika koji su dostojanstveno i ponizno obilježili ovaj važan datum. Nije bilo dvije kolone, nije bilo svađa i podjela. Penavin plan nije uspio.
Foto: Facebook Možemo