Hoće li oporba prikupljati potpise za opoziv kandidature Sandre Benčić po uzoru na Grlić-Radmana?

Oporba još nije ni krenula u skupljanje potpisa za novi opoziv ministra, a već je zbog sličnog grijeha u neobranom grožđu završila kandidatkinja oporbe za premijerku. Točno dva dana nakon što je najavila kandidaturu za hrvatsku premijerku, otkrilo se da Možemašica Sandra Benčić nije u svojoj imovinskoj kartici navela iznos koji daje za najam stana.

Oporbenim rječnikom, ona je taj iznos utajila, sakrila ga od hrvatske javnosti, praktički ga ukrala. Takvim rječnikom obraća se oporba kada govori o ministru vanjskih poslova Grlić Radmanu koji u imovinsku karticu nije unio podatke o udjelu u dobiti koja mu pripada u poduzeću u kojemu je naslijedio udio.

Poduzeće je iznimno uspješno i taj udio je za hrvatske prilike prilično velik, no to što ministar nije smatrao da ga treba unijeti u imovinsku karticu ne znači da je on taj iznos utajio. Ministar je, upravo radi sprječavanja sukoba interesa, udio u poduzeću koje je u vlasništvu njegove obitelji prenio na odvjetnički ured kako ni hipotetski ne bi došao u situaciju da pogoduje toj tvrtci. Tako mu, uostalom, nalaže i zakon.

Omaške nisu privilegija vladajućih

Njegov je grijeh tehničke naravi. S obzirom da je udio prenio na odvjetnički ured, vjerojatno je mislio da u svoju imovinsku karticu ne treba upisivati udio u dobiti poduzeća.

Svako malo nekome se političkih dužnosnika omakne da imovinsku karticu ne popuni kako treba, nije to samo privilegija vladajuće stranke.

I danas je živo sjećanje na SDP-ova načelnika Općine Kalnik Mladena Kešera koji je imao čak 279 nekretnina koje, naravno, nije u potpunosti upisao u imovinsku karticu. Je li SDP tada trebao tražiti ostavku svog načelnika ili su samo odmahnuli rukom: Dobar je Kešer, ali tko će sve to prebrojiti.

Šlampavo ispunjavanje imovinske kartice svakako je prekršaj i ministar Grlić Radman vjerojatno će platiti novčanu kaznu i sasvim sigurno sljedeći puta neće zaboraviti unijeti udjele u dobiti tvrtke.

Ali, „slučaj Grlić Radman” tu počinje i završava.
Nema utaje, nema mita, nema korupcije, nema trgovanja utjecajem, nema čak ni laži.

Grijeh Grlića Radmana, ljudski gledano, svakako je manji od čelnika SDP-a koji je uzimao naknadu za odvojeni život, a živio sa suprugom u Zagrebu. Ili pak grijeh Sandre Benčić koja kaže da se ispunjavanje imovinske kartice komplicirano pa nije znala da treba navesti podatke o svojim podstanarskim rashodima.

Dizanje obične omaške ministra vanjskih poslova na razinu opoziva pokazuje očaj i izgubljenost oporbe. I što je najgore, nakon što prikupe potrebne potpise i krenu u veliku akciju, ponovno ih se pola neće ni udostojiti doći na glasovanje. Ali, bilo bi čudno očekivati da neozbiljna akcija drukčije završi.