Dobro je dok država plaća dugove, ali kad želi uvesti red, svi su na nogama

Ne prođe dan, a da mediji ne objave neku apsurdnu priču iz hrvatskog bolničkog sustava. Prazne ordinacije na odjelima na kojima se na pregled čeka mjesecima, slanje pacijenata specijalistima u druge gradove jer su u njihovima liste čekanja zauzeli pacijenti iz trećih gradova, višemjesečne liste čekanja za preglede kod liječnika koji u uredovno bolničko vrijeme iste preglede ‘u fušu’ za izdašne iznose odrađuju u privatnim klinikama… Nakon detaljne analize stanja u hrvatskim bolnicama, ministar Beroš odvažio se na drastične rezove što nije dobro sjelo mnogima u zdravstvu. Prvenstveno određenim liječnicima i upraviteljima od kojih su se mnogi godinama ponašali kako im se prohtjelo, baš kao da su ustanove u kojima su zaposleni njihova ‘privatna prčija’.

A nisu. To su ustanove koje pripadaju hrvatskim građanima, hrvatski građani ih finaciraju iz poreza, doprinosa i drugih davanja koja redovito uplaćuju u državni proračun. Riječ je o izdašnim sredstvima i stoga nema ništa neprirodno u tome kad hrvatski građani zauzvrat očekuju sređen sustav, u kojem će u razumnom roku dobiti odgovarajuću zdravstvenu uslugu.

Na žalost, to do sada nije uvijek bio slučaj. Iako bi u načelu za sve ustanove trebala vrijediti ista pravila, danas bolnice u Hrvatskoj ne funkcioniraju jednako, što se očituje kroz različite liste čekanja, odstupanja u visini duga prema dobavljačima i drugim partnerima, u popunjenosti odnosno nedostatku kadrova i drugome. Iako neke od tih stavki uvelike ovise o vanjskih faktorima, poput učestalosti određenih bolesti na nekom području i sl., mnoge su rezultat lošeg upravljanja ustanovama. A ono je pak često rezultat, ne samo menadžerskih (ne)sposobnosti ravnatelja, već i drugih faktora, poput lokalne politike.

To možda najbolje ilustrira primjer bjelovarske Opće bolnice kojom se do prije dvije godine upravljalo iz zgrade Bjelovarsko-bilogorske županije. Važne odluke vezane uz bolnički sustav često je, umjesto ravnatelja, donosila tadašnja županijska vlast na čelu sa županom Damirom Bajsom (DBNL), poput one o izgradnji nove bolnice i podizanju kredita od preko 200 milijuna kuna koji je u konačnici doveo u pitanje funkcioniranje cjelokupnog zdravstvenog sustava Bjelovarsko-bilogorske županje. Ono je spašeno intervencijom Vlade RH do koje je došlo na inzitiranje nove županijske vlasti i novog župana Marka Marušića (HDZ). Problem je riješen tako što je država na sebe preuzela otplatu milijunskog kredita.

Scenariju u kojem država preuzima bolničke dugove svjedočimo svako malo. Sjetimo se samo dugova prema dobavljačima lijekova. Nekoliko puta godišnje iz državnog proračuna vuku se milijarde kako bi se pokrio dug koji su generirale upravo bolnice.

Prema podacima koji su prezentirani na travanjskom Kongresu poslodavaca u zdravstvu, ukupan dug u domaćem zdravstvu iznosi 14,6 milijardi kuna, odnosno skoro dvije milijarde eura. Riječ je o troškovima prema dobavljačima, HZZO-u, kreditnim zaduženjima zdravstvenih ustanova i drugim troškovima. Sasvim je izvjesno kako će većina tog duga opet biti namirena iz državnog proračuna.

Pa kad već sve plaća, zašto država ne bi preuzela osnivačka prava ustanova, u ovom slučaju bolnica?

Ministar Beroš tvrdi kako će to omogućiti bolju organizaciju unutar sustava, bolju kontrolu troškova te kvalitetniju uslugu za pacijente. A to i jest glavni cilj jer, podsjetimo se, država ne plaća dugove u zdravstvu nekim imaginarnim novcem koji je u državnu blagajnu pao s neba. Država dugove plaća novcem hrvatskih građana. Drugim riječima, dug plaćaju građani sami.