Pravda za nasilnike: Zašto u grčkim zatvorima nema grčkih huligana?

Lijepo je vidjeti, pa makar kratko trajalo, makar i ne na najbitnijoj vanjskopolitičkoj temi, da se predsjednik i premijer u nečemu slažu, a ovoga puta slažu se oko toga da hrvatskim navijačima koji su otišli u Grčku na „izlet šakama” treba pomoći.

Sad kad se slegla prašina svima je jasno da su hrvatski huligani imali džentlmenski dogovor da se s kolegama u Grčkoj pošteno isprebijaju. Taj huliganski turizam u kojemu se njeguje i gaji neprijateljstvo do zadnjeg udisaja zraka nije hrvatska izmišljotina, nego, na žalost, postoji diljem svijeta, a u ovom slučaju bila je riječ o „druženju” hrvatskih i grčkih baraba.

Ono što te barabe razlikuje od drugih nasilnika je to što je njihovo nasilje konsenzualno. Hrvatska baraba dogovorila se s grčkom barabom da će se naći na točno određenom mjestu i u točno određeno vrijeme i da će umjesto čaše pića, zagrljaja ili razgovara razmijeniti batine.

Pri tomu, a to se događa u masovnoj razmjeni nasilja, jedan od konsenzualnih nasilnika izgubio je život. Ubio ga je jedan od huligana, vrlo vjerojatno bez nekog osobnog motiva. Smrt naprosto spada u jedan od ishoda takve vrste susreta.

Isprva se mislilo da je riječ o hrvatskom huliganu, a nakon posljednjih video snimki nemoguće se oteti dojmu da je riječ o Grku. Prijateljska vatra, rekli bismo ratnim rječnikom.

Isto tako moglo se dogoditi i da grčki huligan presudi hrvatskom huliganu.

Ono što ovoj priči daje političku dimenziju, kao i samu potrebu za intervencijom s hrvatske strane, svakako nije ugled koji su Hrvatskoj svojim ponašanjem dali huligani koji sada raspršeni diljem grčkih zatvora čekaju suđenje.

Sramota koju su nam nanijeli u Grčkoj nije ništa manja od one koju će nam nanijeti u nekom od sljedećih okršaja gdje ćemo domaćini biti možda mi, a možda neka druga europska država.

Ono što je u ovoj priči nepravedno jest to što nije pritvoren nijedan grčki huligan, nego samo hrvatski huligani. To je grčka sramota, ali zbog te grčke sramote ispaštaju hrvatski građani. Jer naše barabe to svakako jesu. I kao takvima, dužnost je naših političara da im omoguće što manje nepravde. Da dobiju kaznu kakvu su zaslužili, a da ne dobiju kaznu kakvu nisu zaslužili.

Ako Grčka huligane prvenstveno dijeli na Grke i na Hrvate, onda je jasno da se Grčka ne bori protiv huliganizma i nasilja, nego da ima neke druge ciljeve i motive.

Vlada je to uspjela prepoznati odmah, a predsjednik Milanović se, istinabog u drugom pokušaju, uspio suzdržati od svoje potrebe za stand-up duhovitostima koji maknu fokus s onoga što je bitno.

Nadajmo se da će takav pristup uroditi plodom, a da će čitava ova neugodna situacija iznjedriti neka kvalitetna rješenja koja će onemogućiti i huliganski turizam u Hrvatskoj i huliganske turiste iz Hrvatske.