Gdje je to ikada narod glasao za onog tko zagovara da se više radi, a manje odmara?

Proglašenje neradnog dana radnim, sasvim legalna mogućnost koja postoji u Zakonu o trgovini, ovih dana pretvorila se u „rupu u zakonu”, ali i dobila mitske dimenzije tobožnje pobune protiv vladajućih i pobjede oporbe. S obzirom da su Veliku Gospu čak i neki HDZ-ovi gradonačelnici i načelnici proglasili sajamskim danom, počelo se govoriti i o unutarstranačkoj pobuni, a vrhunac je bila kolumna u jednom mainstream mediju naslovljena „Plenković neće izgubiti vlast zbog korupcije, nego zbog neradne nedjelje”.

Je li baš tako? Prije svega podsjetimo da su ankete iz ožujka ove godine, na relevantnom uzorku pokazale da samo 25,8 posto hrvatskih građana ne podržava neradne nedjelje.

S obzirom gdje živimo, to istraživanje nije bilo niti potrebno. Svi smo znali da svugdje na svijetu narod hoće manje rada, a više odmora.

Statistički gledano, prije će pasti rejting onima koji se zalažu za radne nedjelje, pa stoga i ne čudi što oporbene stranke na toj temi, bez obzira jesu li lijeve ili desne, mudro šute i govornicu prepuštaju svojim trbuhozborcima.

Kao ključni argument za ukidanje neradnih nedjelja spominju se ekonomski razlozi koji se svode na to da Hrvatska nije bogata poput Njemačke pa da si može priuštiti neradnu nedjelju. S druge strane antikršćanske stranke i lijevi autori odluku o neradnoj nedjelji još uvijek tumače kao HDZ-ov ustupak Crkvi, unatoč maloprije spomenutom istraživanju koje pokazuje da to nije ustupak Crkvi, nego uvažavanje stava velike većine građana.

No, oba tobožnja argumenta, i onaj ekonomski i onaj vjerski, s lakoćom padaju pred činjenicom da je zakon predvidio mogućnost 16 radnih nedjelja godišnje. Konkretno, to znači da svaki obrtnik, trgovac ili OPG-vac mogu bez problema raditi sve nedjelje tijekom turističke sezone, ako im je to baš toliko važno za poslovanje.

Ali zašto onda predvodnici “pobune mitskih razmjera” ignoriraju tu činjenicu?

Zato što bez ignoriranje te činjenice “širenje pobune” ne bi bilo moguće.

Ignorirajući mogućnost rada 16 nedjelja godišnje, pojedini lijevi gradonačelnici počeli su, u suglasju s pojedinim medijima, proglašavati sajamske dane kako bi tobože pomogli malim poduzetnicima, nasuprot HDZ-ove vlade koja im otima krug iz usta.

Činjenica da je Hrvatska pomoću dva članka zakona pomirila građane koji žele neradnu nedjelju i ekonomiju turističke zemlje koja želi otvorene trgovine nedjeljom i blagdanom jednostavno im je preteška za provariti.

Zbog toga treba izmišljati potrebu proglašenja sajamskog dana.

Kako to učiniti?

Tako da se ignorira činjenica da postoji 16 neradnih nedjelja, a članak zakona o sajamskim danima proglasi rupom u zakonu.

Rupa u zakonu izraz je koji koristimo kada želimo opisati mogućnost koju su tvorci zakona izostavili, o kojoj nisu razmišljali, ona koja im je promaknula. Stvar je jednostavna – rupom u zakonu ne može se smatrati članak zakona koji izrijekom kaže da se neradni dan može proglasiti radnim danom.

I zato gradonačelnici i načelnici koji proglašavaju radne nedjelje i otvaraju trgovine za Veliku Gospu nisu ni heroji ni uskoci. Oni samo koriste mogućnost koju su im svjesno pružili zakonodavci.

Proglašavanje tih sajamskih dana, uzgred budi rečeno, potpuno je bespotrebno jer niti jedan obrtnik ili trgovac još nisu imali prigodu iskoristiti ni 16 radnih nedjelja koje im je zakonodavac omogućio.

Najveći apsurd u svemu tome je što pojedini mediji i lokalni čelnici misle da “pogoduju” građanima jer se zalažu da ti isti građani još više rade. Da im produže radni tjedan i na nedjelju. Pa gdje oni žive? Kad je to u Hrvatskoj bio hvaljen i slavljen onaj tko je narodu dao više posla i rada, a manje slobodnog vremena.