Pelješki most spojio je Hrvatsku na više načina

Priče o mostovima uvijek su pomalo romantične i poetične jer se iza svakog mosta na ovome svijetu krije priča o povezivanju krajeva i ljudi. I priča o Pelješkom mostu, koji je ovoga tjedna obilježio prvu godišnjicu puštanja u promet, danas djeluje romantično jer je riječ o jednom od najvažnijih građevinskih postignuća u novijoj hrvatskoj povijesti. Diveći se završenom projektu, čovjek lako zaboravi kako je mukotrpan i težak bio put do finalnog rješenja. Taj put na nekim je svojim dionicama više bio nalik na akcijski triler nego na romantičnu baladu.

Odavno su stanovnici krajnjeg juga Hrvatske sanjali most koji će ih povezati s matičnom zemljom, čak i puno prije 1994. godine, kada je ideja o izgradnji dobila prve službene obrise. Te ’94. takvu je mogućnost na sastanku Kluba HDZ-a spomenuo Luka Bebić, a četiri godine kasnije o tome se prvi put raspravljalo u Hrvatskom saboru. Uslijedile su prilagodbe prostornog plana, 2004. predstavljen je projekt, a godinu dana kasnije tadašnji premijer Ivo Sanader svečano prvi put otvara radove na mostu, u Komarni na kopnenoj strani, a dvije godine kasnije i drugi put, s pelješke strane. No, ubrzo stiže globalna kriza, radovi staju i prije nego što su stvarno započeli.

Nova SDP-ova Vlada, koja je vlast preuzela 2011. godine, ideju o Pelješkom mostu potpuno marginalizira i kreće nuditi rješenja koja ovoj priči, uz romantičnu i akcijsku, daju i znanstveno-fantastičnu dimenziju. Kao rješenje za povezivanje juga s ostatkom zemlje predlažu se cestovni koridori, ekološki neprihvatljive trajektne linije, pa čak i podzemni i podmorski tuneli. Srećom, niti jedna od tih ideja nije zaživjela.

Povratkom HDZ-a na vlast 2016. godine, priča o mostu ponovno postaje aktualna, a novi premijer Andrej Plenković i ministar prometa Oleg Butković odlučni su da tu stvar istjeraju do kraja. Već 2017. Pelješki most dobiva zeleno svjetlo Europske komisije i postaje najvrjedniji EU projekt u hrvatskoj povijesti, „težak“ oko 400 milijuna eura. Nakon javne nabave, 2019. godine konačno stižu Kinezi i počinje izgradnja koja je završena lani, kada je most i pušten u promet.

O važnosti ovoga projekta za ljude koji žive na krajnjem hrvatskom jugu i koji su do lani, da bi došli do Splita, Karlovca ili Zagreba, morali prelaziti granicu s BiH, posljednjih se godinu puno pisalo i već da se most gradio samo zbog njih, bilo bi dovoljno.

No, Pelješki most ima puno dublje značenje, jedinstvenu političku, ali i domoljubnu dimenziju. Nakon 300 godina taj je most ponovno spojio Hrvatsku u jedno. Hrvatski, a time i teritorij Europske unije, ponovo je postao cjelovit. Osim toga, Pelješki most je kod svih građana Hrvatske, i onih koji ga prelaze svakodnevno i onih na povremenim turističkim, poslovnim i sličnim putovanjima, stvorio osjećaj nacionalnog ponosa i zajedništva. A to je u čitavoj ovoj priči možda i najvažnije. Zbog toga je i priča o Pelješkom mostu, nakon silne akcije i trilera, ipak i romantična. Baš kakva priča o jednom mostu i treba biti.