Prekinut je crni niz, svjetlo u Hrvatskoj i dalje gori

Prije otprilike šest ili sedam godina hrvatska javnost gotovo svakodnevno svjedočila je potresnim prizorima. S kolodvora diljem zemlje autobusi su tada prema Njemačkoj i drugim zemljama srednje i zapadne Europe odvozili stotine ljudi. Riječ je bila uglavnom o mladima koji su se zbog loše gospodarske situacije u svijet otisnuli „trbuhom za kruhom“. Baš kao i Hrvati nekoliko generacija ranije. Ključna razlika je bila u tome što su hrvatski iseljenici šezdesetih i sedamdesetih godina uglavnom odlazili pojedinačno, dok su u novom migracijskom valu Hrvatsku napuštale čitave obitelji.

Egzodus je započeo još 2011. godine. Brojke su bile zastrašujuće, a vrhunac su dosegnule 2017. godine, kada je zemlju napustilo čak 47.352 građana. Razlika između njih i onih koji su doselili u Hrvatsku te godine bila je u minusu za 31.799.

Onima koji su tih godina odlučili sreću potražiti izvan Lijepe naše nije bilo za zamjeriti. 2016. godine prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je 5.685 kuna, a mirovina 2.696 kuna. Iako je vlast preuzela gotovo četiri godine nakon globalne gospodarske krize, tadašnja SDP-ova Vlada nije uspjela podići životni standard građana koji su otvaranje granica Europske unije iskoristili za bijeg. Na put u nepoznato odlazili su građevinski radnici, medicinske sestre, konobari, liječnici, mladi znanstvenici…

Prognoze za Hrvatsku tada, prije sedam godina nisu bile nimalo lijepe i na svakom koraku mogla se čuti rečenica: „Tko u Hrvatskoj ostane zadnji, neka ugasi svjetlo.“

Srećom, te crne prognoze nisu se ostvarile. U godinama koje su uslijedile stvari su se počele kretati na bolje, a zahvaljujući razvoju gospodarstva i poboljšanju životnog standarda iseljavanje je usporilo. Ono što je jednako važno, Hrvatska je postala zanimljiva za život i rad strancima. To najbolje ilustriraju brojke za prošlu godinu. Državni zavod za statistiku ovih je dana objavio kako je u 2022. godini,  prvi put od 2008., iz Hrvatske iselilo manje ljudi nego što ih se doselilo. Konkretno, zemlju je napustilo 46.287 građana, dok su doselile 57.972 osobe. Iako broj lani iseljenih nije daleko od rekorda iz 2017. demografi upozoravaju da nije riječ o istoj stvari. Tada su zemlju napuštali hrvatski državljani, dok je ovoga puta riječ uglavnom o stranim radnicima koji se vraćaju u matične zemlje ili nastavljaju put negdje drugdje. Kad je pak riječ o onima koji doseljavaju, značajan dio odnosi se upravo na one koji su otišli prije šest i više godina, a sada su se odlučili vratiti.

Još prije šest ili sedam godina bilo je nezamislivo da u netko u potrazi za boljim poslom i životom dođe u Hrvatsku, makar i na godinu ili dvije. No, to se danas ipak događa. I ponovno brojke mogu pomoći u razumijevanju tog trenda. U posljednjih sedam godina prosječna plaća u Hrvatskoj porasla je za gotovo 50 posto, mirovine za 30 posto. Ulaže se u gospodarstvo, obrazovanje, izdašno se koriste europski fondovi, standard života je evidentno porastao. Riječ je promjenama koje se nisu dogodile „same od sebe“ i za koje su, bez obzira koliko to mnogima bilo mrsko priznati, u velikoj mjeri zaslužne posljednje dvije HDZ-ove vlade.

Ono što je još dobro jest i to da spomenute promjene imaju tendenciju daljnjeg poboljšanja s obzirom da će se učinak najnovijih hrvatskih euro-integracija – ulaska u schengen i eurozonu – vidjeti tek u mjesecima i godinama koji su pred nama. Slikovito rečeno, svjetlo u Hrvatskoj još uvijek je upaljeno i, kako sada stvari stoje, još se neko vrijeme neće gasiti.