Kompromis rasplinuo mokre snove o izvanrednom stanju

Umjesto vala oduševljenja povodom kompromisnog rješenja spora između vlade i sudskih službenika i namještenika kojim je razriješen jedan od duljih štrajkova u hrvatskoj povijesti, Hrvatsku je preplavio val, najblaže rečeno, malodušja.

Zašto ste prekinuli štrajkati, zašto ste se dogovorili s vladom, zašto ste prihvatili kompromisno rješenje, uglas kukaju isti oni koji su jučer upozoravali da će štrajk imati nesagledive posljedice za hrvatsko društvo.

Poput navijača koji se u tuzi vraćaju sa stadiona nakon teškog poraza omiljenog nogometnog kluba, gomile na društvenim mrežama već sada se sa sjetom prisjećaju vremena kada se prizivalo izvanredno stanje, tužbe zbog nefunkcioniranja dijela pravosuđa i golema šteta Hrvatskoj.

Prodali ste se za 80 eura, spočitavaju više-manje anonimni korisnici društvenih mreža sindikalcima, ističući tu malenu cifru kao cijenu po kojoj su se njihovi jučerašnji heroji prodali u roblje. Sve do jučer stvarao se dojam da će sudski službenici i namještenici ustati prezreni na svijetu, rasplamsavala se nada da će upravo oni preuzeti posao oporbe i svojom tvrdoglavom upornošću u konačnici promijeniti vlast.

No, nakon mokrih snova uslijedio je hladan tuš.

Službenici i namještenici nisu vodili tuđe, nego svoje bitke. Od prvog do zadnjeg dana štrajka borili su se, a na kraju se uspjeli i izboriti za poboljšanje svojih radnih uvjeta. Rješenje je kompromisno, a drukčije se nije ni moglo očekivati.

Sindikatima treba odati priznanje jer su bili jedinstveni i uporni, a vladi jer je pokazala da nije mekan pregovarač i da zna pokazati zube kada treba. Mogao je ministar Malenica već prvog dana prihvatiti sve zahtjeve štrajkaša pa se po uzoru na zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića obući u sudskog službenika, gurati kolica i stavljati registratore na police. Bila bi to pirova pobjeda jer bi već dan kasnije štrajkao netko drugi, a ministri bi se svakodnevno morali oblačiti u razna druga radna odijela.

Današnje kukanje zbog postignutog dogovora ustvari je kukanje onih koji su dovoljno nezadovoljni vlašću da je žele promijeniti, ali su još nezadovoljniji oporbom. Koliko god žele promijeniti vlast, toliko više žele promijeniti oporbu. U stalnoj potrazi za novom oporbom, sudski službenici i namještenici činili su se kao dobar izbor.

I zato se sad liju suze po društvenim mrežama. I ta je oporba zakazala.