Evo kako je premijer Milanović 2012. imenovao šefa jedne obavještajne službe

U ovotjednom dramatičnom televizijskom obraćanju javnosti, predsjednik Milanović optužio je Vladu RH za pokušaj rušenja ustavnopravnog i demokratskog poretka jer je propao njegov pokušaj da osobno s premijerom pokuša dogovoriti imenovanje novog čelnika Vojno-sigurnosne obavještajne agencije (VSOA).

-Vlada je pripremila neustavno rješenje prema kojem bi privremenog čelnika VSOA-e postavljao ministar obrane. To je politički udar Plenkovića koji Hrvatsku vraća u doba kada su službe bile pod izravnom kontrolom vladajuće stranke – zavapio je predsjednik pred televizijskim kamerama, požurivši pojasniti javnosti kako Ustav RH predviđa da se oko imenovanja čelnika VSOA-e usuglase predsjednik i premijer, uz prethodno mišljenje Hrvatskog sabora.

Zoran Milanović kojeg ovih dana slušamo na televiziji i radiju, kao da nije isti Zoran Milanović kojeg smo slušali prije samo četiri godine. Ili prije, recimo, jedanaest godina. A baš tada, te ne tako davne 2012. godine, kad je Zoran Milanović bio premijer, učinio je gotovo isto ono što danas zamjera aktualnoj Vladi RH.

U listopadu te 2012. s čela Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, tijela zaduženog za nadzor obavještajnih službi, smijenjen je Petar Mišević. Samo dan kasnije Miševićev pomoćnik Siniša Gudlin ovlašten je da Upravlja uredom do imenovanja novog predstojnika. Baš kao i kad je riječ o čelniku VSOA-e, prema Ustavu, i za imenovanje čelne osobe Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost potrebna je suglasnost premijera i predsjednika države. No, zanimljivo je kako je te 2012. Siniša Gudlin ovlašten za upravljanje uredom na telefonskoj sjednici Savjeta za koordinaciju rada sigurnosno-obavještajnih agencija. U njemu pak ne sjede premijer i predsjednik osobno, već član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, savjetnik Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost, predstojnik UVNS-a i ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija. Među ljudima koji su tada odlučivali o privremenom postavljanju Gudlina na čelo UVNS-a bio je i tadašnji šef SOA-e, Milanovićeva desna ruka i na kasnijoj predsjedničkoj dužnosti, Dragan Lozančić.

Drugim riječima, predsjednik Milanović danas premijeru Plenkoviću zamjera što imenovanje privremenog čelnika jedne obavještajne službe želi prepustiti suradnicima od povjerenja, iako je prije jedanaest godina učinio isto prilikom imenovanja privremenog čelnika jedne druge obavještajne službe.

Nakon svakog njegovog novog nastupa, teško se oteti dojmu da predsjednik Milanović ima problema s pamćenjem, i to prvenstveno sjećanjem na neke svoje ranije postupke i izjave. Slučaj s UVNS-om samo je jedan primjer. U posljednjih nekoliko godina hrvatska javnost je predsjednikovoj „kratkoj pameti“ imala priliku svjedočiti nebrojeno puta. Milanović, koji je kao premijer RH sprdao mađarskog kolegu Viktora Orbana, poručivši mu da „on nije njegovo društvo“, samo nekoliko godina kasnije istog tog Orbana kuje u zvijezde, prvenstveno zbog zajedničkih proruskih stavova. Milanović, koji je na početku predsjedničkog mandata poručivao kako će štititi neovisno pravosuđe, danas pritišće DORH, inzistirajući na progonu dužnosnika. Milanović, koji je prije četiri godine najavio suradnju s izvršnom vlašću, danas opstruira svaki njezin potez. Sjetimo se samo sramotnog bojkota uključenja Hrvatske u vojnu pomoć Ukrajini. Milanović koji je, slaveći pobjedu na predsjedničkim izborima 2020., poručio kako će se truditi da nikoga ne uvrijedi, danas političke neistomišljenike naziva opušcima, komunističkih štićenicima, dvorskim ludama, nilskim konjima… Takva nedosljednost ozbiljan je Milanovićev problem, no ono što bi ga trebalo brinuti još više jest to da hrvatski građani, za razliku od njega, problema s pamćenjem – nemaju.