Unatoč crnim predviđanjima, Zemlja se nastavila okretati i nakon 2. srpnja!

Treći je srpnja 2023. godine. Zemlja se i dalje okreće. Unatoč crnim predviđanjima pojedinaca, Hrvatska je preživjela prvu trgovačku neradnu nedjelju. Istina, nije bilo lako. Eno, društvene mreže pune su žalopojki nesretnih Hrvata koji su jučer satima bauljali po Zagrebu, Splitu, Bjelovaru, Valpovu, ne bi li našli dućan u kojem će kupiti ulje, kruh ili meso za nedjeljni ručak. Jedan građanin se žali da je morao izvesti obitelj na pizzu jer doma nisu imali namirnice da ručak naprave sami, druga žena piše da je morala peći kruh! Pamtit ćemo je dugo, pojedinci će do tko zna do kada osjećati traume, no unatoč svim nedaćama, bez većih žrtava, preživjeli smo i tu nedjelju. Dokazali smo da se bez kupovanja jedan dan u tjednu ipak – može!

Neradna nedjelja samo je još jedna u nizu potvrda da se prema radnicima zaposlenima u sektoru trgovine može i treba odnositi s poštovanjem. Poznanica zaposlena u jednom velikom trgovačkom lancu priča mi kako se posljednjih nekoliko godina za nju i njezine kolege štošta promijenilo. Godinama su ih poslodavci doslovno izrabljivali – svaki dan su odrađivali prekovremene sate koji im nisu bili plaćeni. Istovremeno se od njih očekivalo da rade više poslova odjednom. Neiskorištena nije smjela ostati niti jedna minuta radnog vremena. Ako na blagajni nije bilo kupaca, od blagajnica se očekivalo da pune police, istovaruju robu s kamiona ili da peru podove u trgovini. I sve to za minimalac. Rijetki su bili poslodavci koji su se držali zakona i poštenja kad je riječ o slobodnim danima i godišnjim odmorima.

Do danas se situacija uvelike promijenila, kaže moja poznanica. Zbog manjka radne snage, prilagodbe zakona i propisa i češćih kontrola poslodavci su zauzeli drugačiji stav prema radnicima. Nema više prekovremenih, a ako ih i ima, oni su uredno plaćeni. Zapošljavaju se studenti i drugi honorarci za punjenje polica pa blagajnice više ne moraju jurcati s jednog mjesta na drugo. Plaće su porasle i danas su i mnogim trgovinama daleko iznad hrvatskog prosjeka.

-Naša poslovotkinja, koja ranijih godina nije prezala od toga da nam na pleća natovari što više posla i koja nije marila za naša prava, prošle subote nas je na kraju smjene okupila i poželjela nam ugodnu nedjelju s obiteljima. Bilo je lijepo osjećati se opet kao čovjek – kaže moja poznanica.

Njezine riječi podcrtavaju ono što je u cijeloj ovoj priči najvažnije – radnicima u trgovini u posljednjih nekoliko godina vraćeno je dostojanstvo, što je apostrofirala upravo neradna nedjelja. Toga bi trebali biti svjesni svi oni koji danas liječe traume jer su jučer morali doma ispeći kruh ili izvesti obitelj na pizzu. U usporedbi s onima koje trgovci nose iz vremena kad su bili potplaćeni i iskorištavani, te su traume smiješne i potpuno nevažne.

Foto: Pexels