Možemo! i SDP ne mogu skupa, ali to nikog ne treba čuditi

Možemo! ne može s SDP-om, zaključili su možemaši temeljem anketa koje su im pokazale da im zajednički nastup s Grbinovom strankom konstantnog raspada ne donosi, nego odnosi.
Samostalno, kažu, imaju 11 posto, a SDP 14 posto, a kada bi išli skupa, dogurali bi na 23 posto.
I doista, iskustvo suradnje Možema! i SDP-a u Zagrebu svodi se na učestale javne drame i svađe. Nitko uopće ne zna zašto bi Možemo! i SDP trebali ići skupa na parlamentarne izbore, osim da skinu HDZ s vlasti.

SDP-u nakon ove pljuske preostaje splitski gradonačelnik Ivica Puljak koji nakon afere Peškarija prvo mora posložiti koaliciju u vlastitoj stranci, s obzirom da mu vlastita politička tajnica Dalija Orešković zamjera korupciju. Usto, i Možemo! i Centar i dalje su lokalne stranke. Možemo! je jak u Zagrebu, Centar u Splitu, ali i jedni i drugi nisu uspjeli dogurati dalje od svojih dvorišta. Velikih, ali i dalje dvorišta.

Previše ega i premalo terena

Previše ega i premalo rada ozbiljan su teret lijevih opcija, a njihova suradnja moguća je samo ako vlast žestoko pogriješi. Ljevica je ionako izbore dobivala samo onda kada joj je polazilo za rukom dovoljno preplašiti narod HDZ-om, a taj je narativ aktualna vlada spriječila djelima, a ne riječima.

Od uvođenja eura do ulaska u šengensku zonu, od povećanja kreditnoj rejtinga i smanjenja nacionalnog duga, od povijesno najniže stope nezaposlenosti do, pokazalo se, odličnog upravljanja u kriznim situacijama, vlada premijera Andreja Plenkovića pokazala je da mora imati izvanredno sposobne suparnike. A što imamo u Hrvatskoj?

Kukanje i negiranje

Umjesto da se protiv Plenkovića bore idejama i argumentima, oporba se bori kukanjem i negiranjem.

Ali, ako je HDZ doista, kako kažu na ljevici, najveće zlo u Hrvatskoj i ako treba birati između Hrvatske i HDZ-a, kako to da se nisu ujedinili? Ili to znači da HDZ i nije toliko zlo kao što ga pokušavaju predstaviti i da hrvatski građani ipak imaju neke razloge zbog kojih uporno biraju tu stranku.

Plenkovićeva izjava da će mijenjajući HDZ mijenjati Hrvatsku, kako vrijeme prolazi, sve više ima vizionarski prizvuk. Dao bi se tu dodati i logičan nastavak: Mijenjajući HDZ, Plenković mijenja i oporbu, iako to u oporbi još ne znaju.

Mantra o tomu da Hrvati biraju između Hrvatske i HDZ-a nekada je imala prođu kod birača, ali danas je više nema. Danas je to dječja i ničim potkrijepljena izjava i one stranke koje svoju politiku zasnivaju na plašenju birača HDZ-om mogle bi se žestoko iznenaditi rezultatima izbora. Ili će odrasti, početi raditi, okupljati, razmjenjivati ideje ili ih neće biti.