Nakon današnjeg sastanka dviju vlada potpuno je jasno što je jedina ispravna politika prema BiH

Umjesto da bude meki trbuh i stalni izvor nestabilnosti Europe, Bosna i Hercegovina treba biti dio Europe. Jasno je to svakom tko imalo prati politiku na ovim prostorima, ali jasno je i da je BiH EU političarima i dalje velika enigma i da im je teško pronaći pouzdanog partnera koji će ostvariti taj cilj.

U tom kontekstu, čini se da bi današnja zajednička sjednica Vlade RH i Vijeća ministara BiH s vremenom mogla postati povijesna i označiti jednu potpuno novu, ali jedinu ispravnu politiku prema toj državi.

Hrvatska je jedina država koja može približiti BiH Europi i obratno, što je i logično s obzirom da je sljedeća država na listi Srbija, a politika Aleksandra Vučića je pokušaj sjedenja na dvije stolice koji je sve više osuđen na propast.

I dok u Srbiji vlada zastarjeli koncept nacionalizma koji se svodi na mitove i bespomoćno busanje u prsa, Hrvatska pokazuje ne riječima, nego djelom, da pripada demokratskom društvu u kojemu upravljaju zakoni i institucije koje ih provode, a ne samovolja diktatora i strogo kontrolirani mediji.

Iako je, dakle, potpuno jasno gdje bi BiH trebala biti, jednako je toliko jasno i tko će na svaki mogući način pokušati opstruirati i najmanji korak te zemlje prema Europi.

Srpska strana i dalje će plašiti narod ustašama koji Bosnu žele isporučiti zapadnoj demokraciji i NATO paktu koji je bombardirao Srbiju.

Većina hrvatskih političara, baš kao i većina onih iz ostatka Europe, također ne razumiju BiH. Imamo predsjednika Milanovića koji će jedno jutro tvrditi da mu je nokat Hrvata iz BiH važniji od Šengena i prijetiti da će zaustaviti širenje NATO pakta, a onda valjda istog popodneva otići na roštilj kod svojeg prijatelja, notornog Milorada Dodika.

Imamo i Peđu Grbina, odnosno SDP i čitavu hrvatsku ljevicu za koju je BiH tek izlika da njihov omiljeni neprijatelj, a to je HDZ, negdje nekom nešto namješta, vjerojatno neki unosan posao. I kad Hrvatska pomaže bolnici u Mostaru, to je namještanje. Kad Hrvatska želi infrastrukturno spojiti BiH s ostatkom Europe, to je isto namještanje. Sve je, dakle, namještanje. Tako plitak stav o najvažnijoj hrvatskoj vanjskopolitičkoj temi današnjice ne bi si smio priuštiti niti birtijaški komentator, a kamoli čelnik stranke koja sebe smatra ozbiljnom.

Srećom, tu je premijer Andrej Plenković koji je jedini dovoljno širokog formata da može razumjeti što je to BiH i što se tamo događa i zašto je sve to tako bitno. I srećom, hrvatski premijer ima dovoljno velik ugled i autoriret u Europskoj uniji da ga tamo mogu poslušati i na kraju krajeva, kreirati politike temeljem njegova uvida.

Danas, umjesto da se spominje opstojnost Hrvata u BiH, imamo zajednički sastanak vlada dviju država u Zagrebu. I to je ogromna razlika.