Je li došlo vrijeme za preslagivanje liječničkih lista prioriteta?

Zamislite da živite u državi koja vam osigurava plaću od cca 1500 eura, i to na radnom mjestu na kojem si sami kreirate radno vrijeme. Ako vam se danas radi pet sati, radit ćete pet sati, ako ste baš dobre volje odradit ćete svih osam, a ako niste raspoloženi za posao, odradit ćete samo tri sata. A ako vam onih 1500 eura nije dovoljno, država u kojoj živite omogućit će vam i „fuš“ kod privatnika za dodatne stotine eura.

Ne biste vjerovali, ali takva država iz snova postoji i zove se Hrvatska. Upravo prema opisanom modelu radi dio hrvatskih liječnika, a ista ta država nedavno se pobrinula da im gore sigurnih 1500 eura, na koje mogu računati i bez „fuša“, još malo poraste.

Da ne bi bilo zabune, odmah na početku valja naglasiti kako spomenuti „modus operandi“ ne vrijedi za sve liječnike u Hrvatskoj. Većina domaćih stručnjaka zaposlenih u javnom zdravstvu svoje obveze određuje korektno, mnogi i više nego korektno, o čemu svjedoči i velik broj prekovremenih sati na njihovim platnim listama. I baš zbog takvih liječnika, kojima je na listi prioriteta pacijent ispred zarade, potrebno je uvesti reda u sustav i dati do znanja zdravstvenim profiterima da je vrijeme da povuku ručnu.

Riječ je o ozbiljnom problemu koji postoji godinama i o kojem se čitavo vrijeme šuti. Toliko se ukorijenio u domaćem zdravstvenom sustavu da ga neće biti jednostavno riješiti. Uvjerili su se u to već i ravnatelji nekih bolnica koji su naišli na veliki otpor nakon što su pokušali nametnuti sustave kontrole radnog vremena na pojedinim bolničkim odjelima. Što njima nije pošlo za rukom, možda pođe ministru Berošu koji je najavio borbu protiv liječničkog „fušeraja“ nauštrb pacijenata i drugih zaposlenika u javnom zdravstvu. Jasno je poručio da više neće tolerirati da liječnici koji plaću primaju iz državnog proračuna, u vrijeme kad bi trebali raditi u primarnim bolnicama i klinikama, zapravo rade kod privatnika.

Ovih dana ponovno im je stao na žulj, uputivši ravnateljstvima nedvosmislen naputak o korištenju godišnjih odmora. Na onim odjelima na kojima liste čekanja premašuju osam mjeseci, na odmor može samo trećina liječnika. Drugim riječima, pojedinci više neće moći na godišnji po tri, četiri tjedna ili duže, jer bilo je i takvih slučajeva, već će odmor morati „rascjepkati“ kroz godinu. Naravno, dio liječnika odmah se pobunio jer drže da im se time krše prava. Ne pitajući pritom što je s pravima pacijenata koji su zbog nespremnosti pojedinaca da se odreknu malo komfora, mjesecima prisiljeni čekati na pregled o kojem im možda ovisi i život. Osim ako, dakako, nemaju novac da isti taj pregled obave u privatnoj klinici, možda baš kod liječnika zbog čijeg „godišnjeg“ ne stižu na pregled u svoju bolnicu. Na pregled koji su već debelo preplatili, izdvajajući godinama nemali novac na ime zdravstvenih doprinosa.

Sudeći prema nedavnim potezima, baš kao i liječnici, i resorni ministar i Vlada imaju svoju listu prioriteta. Liječnici su na njoj poprilično visoko, vidi se to i po nedavnom povećanju plaća koje će proračun godišnje koštati dodatnih stotinjak milijuna eura. Isto vrijedi i za ostalo medicinsko osoblje koje je također pronašlo zajednički jezik s vladajućima. Ipak, na ministrovoj listi na prvom su mjestu pacijenti. A to znači da će i neki liječnici svoje prioritete morati presložiti.