Vremena u kojima se u Hrvatskoj prihvaćao bilo kakav posao za mizernu plaću stvar su prošlosti

Na nedavnom gospodarskom skupu u središnjoj Hrvatskoj poduzetnici iz sektora ugostiteljstva požalili su se kako im je teško doći do radne snage. Jedan od njih svojim je konobarima ovih dana povećao plaću za stotinu eura jer ih zovu ugostitelji s Jadrana koji im nude skoro dvostruko veća primanja od uobičajenih za kontinentalni dio Hrvatske. Sreća po njega, priča poslodavac, jest u tome što njegovi zaposlenici imaju obitelji pa im pomisao na odlazak na Jadran, pa makar i na nekoliko mjeseci, nije draga. Zbog toga su spremni za spomenutu povišicu ostati kod njega. Do kada, ni sam nije siguran.

Njegov kolega koji se bavi marketingom priča kako ne može pronaći stručnjaka za društvene mreže. Mladim, školovanim ljudima nudi honorare između 700 i 800 eura za posao koji zahtjeva angažman od otprilike 15 radnih sati u tjedno. No, njihova znanja su toliko tražena da bez problema pronalaze poslodavce koji nude još više. Mnogi su otvorili svoje obrte i poduzeća te rade za domaće i strane kompanije iz udobnosti svoga doma.

Srećom, današnja generacija radnika u spomenutim, ali i drugim sektorima samo iz priča starijih kolega zna nešto o vremenima kad posla u Hrvatskoj nije bilo za sve i kad su ljudi prihvaćali bilo kakve angažmane za mizerne plaće. Minimalac koji je u pojedinim kolektivima kasnio i po nekoliko mjeseci bez pogovora su prihvaćali konobari, trgovci, administratori, čistačice, novinari, kuhari… Mnogi od njih šutke su podnosili bahatost i drskost dijela poslodavaca koji se nisu ni trudili odnositi s poštovanjem prema radniku jer je na burzi rada bila vojska drugih, spremna zamijeniti nezadovoljne za isti taj minimalac, neplaćene prekovremene i mobing. Još prije desetak godina do posla u Hrvatskoj se dolazilo teško, a o pravima radnika tek su povremeno progovarali sindikati u državnim i javnim službama.

Tržište rada u Hrvatskoj danas izgleda potpuno drugačije. Broj stanovnika je smanjen, otvorene su granice, a s njima i europsko tržište rada, sve je više obrazovanih ljudi s kompetencijama bez kojih hrvatsko gospodarstvo ne može i koje je konačno spremno pošteno platiti. Poslodavci, koji su godinama male plaće i nepovoljne uvjete rada opravdavali niskim prihodima vlastitih poduzeća, iako se kunu da su im porasli svi troškovi poslovanja, danas ipak imaju dovoljno manevarskog prostora da dignu plaće. I da pritom i dalje posluju s dobitkom. Na tržištu i dalje ima mjesta za njih, ali i za nove tvrtke čiji broj posljednjih godina raste.

Pritom je i poduzetnicima i radnicima na ruku išla država. Vjerojatno u zemlji nema tvrtke koja u posljednjih nekoliko godina nije iskoristila barem jednu državnu mjeru za gospodarstvo. Covid-potpore za plaće, potpore za energetske troškove, mjere za zapošljavanje mladih, osoba s invaliditetom, dugotrajno nezaposlenih, financijski paketi za otvaranje obrta, za nabavu opreme, novac za povratak iz inozemstva, vaučeri za obrazovanje… K tome, domaći gospodarstvenici naučili su kako uzeti novac uz europske blagajne.

Sve to rezultiralo rastom broja zaposlenih, i smanjenjem nezaposlenosti. Prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, apsolutni broj nezaposlenih ovih bi dana trebao pasti ispod psihološke granice od 100 tisuća, i to prvi put od 1982. godine. Stopa nezaposlenosti i dalje će ostati viša nego prije 40 godina jer je danas stanovnika daleko manje, no definitivno je riječ o pomaku na bolje. Potvrđuje to i statistika na europskoj razini, prema kojoj Hrvatska više nije na dnu kad su u pitanju pokazatelji s tržišta rada. Prema posljednjim podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti u EU iznosi 6,1, a u eurozoni 6,7 posto. Španjolska, koja se nalazi na dnu ljestvice, ima stopu od 13 posto, dok je najmanja stopa od 2,5 posto u Češkoj. Njemačka i Malta su na 3 posto. Njima je danas Hrvatska, sa stopom od 6,5 posto, puno bliže nego europskim ‘fenjerašima’. Iako je hrvatska gospodarska krvna slika još daleko od idealne, nitko ne može osporiti da je u posljednjih nekoliko godina postignut veliki pomak na bolje. Najbolje to potvrđuju podaci s burze rada na samom početku europskoga puta Hrvatske. Te 2013. godine registrirana stopa nezaposlenosti u našoj zemlji iznosila je 27,2 posto! Baš kao i priče o bahatim poslodavcima i radnicima koji mjesecima čekaju na zarađene plaće, iz današnje perspektive to djeluje nevjerojatno. Ne ponovilo se.