Desničari, a rusofili? Takvo što moguće je samo u hrvatskoj politici!
U kojemu je to trenutku i iz kojih razloga hrvatska desnica u ukrajinsko-ruskom sukobu skliznula na rusku stranu?
Lako za ljevicu, niti im je domoljublje bilo visoko na listi prioriteta, niti se od njih očekuju jasni i nedvojbeni stavovi o ratnim sukobima. Nije neko iznenađenje što i sada vrludaju i povode se za rusofilom Milanovićem čisto zbog toga što ga se i dalje ubraja pod „lijeve”.
Ali, ne bi li autentična hrvatska desnica danas trebala biti angažiranija u potpori Ukrajini od bilo koje druge političke opcije?
Pogotovo s obzirom na iskustvo agresije na Hrvatsku te svoju ulogu zaštitnika nacionalnih interesa uslijed još uvijek živih velikosrpskih ideja u Srbiji, kao i svekolikih veza između Rusije i Srbije, Putina i Vučića.
Umjesto toga, Domovinski pokret, Most, Hrvatski suverenisti i ostali kvazidesničari ponovno su se našli na tamnoj strani povijesti, slično kao i hrvatska krajnja desnica na prelazu tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Koji je to motiv da desne hrvatske stranke podržavaju prosrpsku Rusiji, dijele stavove sa proruskom Srbijom i praktički usred Hrvatskog sabora postaju agitatori “ruskog i srpskog sveta”, a protivnici političkih i civilizacijskih vrijednosti Europe i Zapada?
Ovdje čak nije ni riječ o populizmu, s obzirom da hrvatski građani, pokazuje Eurobarometar, Ukrajince podržavaju puno više od EU prosjeka.