Je li divljanje cijena u trgovačkim lancima osveta Vladi za uvođenje poreza na ekstra profit?

Uvođenje eura poslužilo je trgovcima za val nepristojnih i uvredljivih poskupljenja početkom godine. Trgovci su odlučili pobrati vrhnje dok hrvatski građani još nisu u dovoljnoj mjeri matematički svladali prelazak iz jedne u drugu valutu.

Inflacija, kao već prilično zaboravljena financijska bolest koja se pojavila u post-covid periodu, poslužila im je kao zakonsko opravdanje za poskupljenja, no riječ je o običnom cinizmu. Naravno da troškovi proizvodnje jaja i ostalih osnovnih namirnica u novogodišnjoj noći nisu skočili 20 i više posto.

Sve su glasnija šaputanja da su se trgovci za poskupljenje odlučili kako bi se osvetili Vladi za uvođenje poreza na ekstraprofit. U drugim EU zemljama taj se profit uvodio samo tvrtkama koje se bave naftom i plinom, a u Hrvatskoj je zahvatio sve. Stoga, domislili su se trgovci, ono što nam Vlada namjerava uzeti putem poreza na ekstraprofit, vratit ćemo si iz džepova građana.

Pri tomu su zaboravili na izdašni i velikodušni energetski paket pomoći zahvaljujući kojemu hrvatsko gospodarstvo, ali u kompletu, nije ugašeno preko noći.

Nagla poskupljenja energije na europskom tržištu hrvatski poduzetnici osjetili su tek na mjesec, dva, ali i taj kratki period bio je dovoljan da se počnu pripremati ozbiljne mjere, uključujući i onu najgoru – stavljanje ključa u bravu. Jednostavno nema te frizerke koja može podnijeti mjesečni račun za plin od pet tisuća kuna i nema kafića od 50 kvadrata kojemu će režije koštati 25 tisuća kuna mjesečno. O većima da i ne govorimo.

Hrvatima je energetska kriza nepojmljiva

Vlada tu i nije imala previše izbora nego smanjiti cijene energenata. Jedino je pitanje bilo hoće li ih smanjiti minimalno ili maksimalno, a očito se išlo na ovu drugu soluciju. Danas je energetska kriza nešto što je hrvatskim građanima potpuno nepojmljivo. Za razliku od Čeha, Nijemaca i većine drugih EU naroda mi se i dalje možemo hladiti otvorenih prozora, ako se baš poželimo bahatiti.

Uostalom, zbog jeftinih energenata Hrvatska je postala privlačnija stranim investitorima.

Međutim, dio računa za tu jeftinu energiju ipak moraju platiti poduzetnici. Taj je dio, smatraju u Vladi, manji nego da se nije išlo u subvenciju i da se energetska kriza prepustila tržištu.
Da se to dogodilo, ne bi danas imao tko kupovati u trgovačkim centrima, pa se ne bi dogodilo ni dizanje cijena. Štoviše, cijene bi se vjerojatno spustile zbog pada potrošačke moći građana, velik dio trgovačkih lanaca stavio bi ključ u bravu i na kraju bi svi oni koji se zalažu za slobodno tržište i laissez faire ponovno kumili Vladu da im pomogne.

Ali, kao što Vlada nije sjedila skrštenih ruku kada su divljale cijene energenata, tako sigurno neće promatrati sa strane kako sada trgovci divljaju s cijenama.