[FOTO] Kako su se lokalni krkani i krkanice doslovce posrali po europskom Bjelovaru

Bjelovar je krasan, mali europski gradić, slušamo često od lokalnih političara. Pritom bi pridjev ‘europski’ trebao podrazumijevati uređenu sredinu u kojoj se, osim oku ugodne vanjštine samoga grada, njeguju i kulturne vrijednosti, potiče se obrazovanje, kreativnost, uvažavaju se i njeguju različitosti, poštuju se zakoni i propisi. To koliko će neka sredina biti ‘europska’ ovisi o ljudima koji njome upravljaju, ali i onima koji u njoj ‘samo’ žive. Svojim sposobnostima, navikama i ponašanjem građani stvaraju konačnu sliku svoga grada.

Hvala Bogu, Bjelovarčana koji su to učinili na pravi način, onih kojima se možemo ponositi i hvaliti, i po kojima nas znaju, ne samo u ostatku Hrvatske, već i svijetu, nam ne nedostaje. Od povijesnih faca, kao što su Nasta Rojc, Ivan Trnski, Rudolf Bićanić, Dragutin Wolf, preko Borisa Buzančića, Bogdana Diklića, braće Navojec i drugih poznatih glumaca, potom književnika Mirka Sabolovića, Željka Sabola, Branka Krešana i još puno njih, do liječnika među kojima su Pravednik među narodima Josip Jagodić, Anđelko Višić, Dubravko Habek i mnogi drugi. Mogli bismo zaslužne Bjelovarčane, koji bez sumnje zaslužuju titulu istinskih Europljana, nabrajati do sutra. Naših ‘anonimnih’ sugrađana koji spadaju u tu kategoriju, još je i više.

Ali… Uvijek postoji neko ‘ali’. To ‘ali’ u ovom slučaju je, želimo vjerovati, ona manjina koja, ne samo da nije u stanju u životu postići uspjeh kojim bi si osigurala bilješku u skromnoj gradskoj povijesti, već ta manjina malo ili uopće ne mari za postojeća pravila i regule. A itekako može utjecati na konačan dojam o našem gradu.

Uzmimo, primjerice, da je ovoga vikenda u Bjelovar svratio neki ‘Europljanin’ iz Francuske, Mađarske ili BiH (jer svaka, ali baš svaka država ima svoje ‘Europljane’). Pa da je taj naš gost krenuo u šetnju od Gundulićeve ulice prema središnjem gradskom parku. Ako ne bi strogo gledao pred sebe, već samo malo spustio pogled, na zelenim površinama u strogom centru grada na svakih nekoliko metara dočekalo bi ga – govno! Ne, ne radi se o još jednom prenesenom značenju poput onog ‘europski’. Našeg bi gosta doslovno dočekao drek, i to ni manje ni više nego pseći! U prohladno nedjeljno jutro taj bi Europljanin u najstrožoj povijesnoj bjelovarskoj jezgri, čak ni ne trudeći se da ih namjerno ugleda, ‘snimio’ minimalno 30 psećih govana, a kad bi zavirio u haustore i dvorišta okolnih zgrada, taj bi broj dobrano porastao. Možda bi se začudio raznolikosti bjelovarskih govana jer te nedjelje, ali i svakog drugog bogovetnog dana, u bjelovarskom centru ima zaista raznog dreka – crnog, smeđeg, žutog, većeg, manjeg, okruglog, duguljastog… Ako bi u koje od govana i ugazio, naš bi gost imao priliku doznati koje je tvrđe, a koja mekše te kako koje smrdi.

I s obzirom da je pravi ‘Europljanin’, zacijelo je on taj kojem bi bilo neugodno zbog bjelovarske nekulture. Baš kao što je neugodno velikom dijelu Bjelovarčana koji svakodnevno svjedoče prostakluku u svome gradu. I koji teško mogu povjerovati da još uvijek ima onih koji iz nekoga razloga nabavljaju pse, često i vrlo skupe pasmine, a nisu u stanju dati 10 kuna za vrećice za drek koje će im, ovisno o probavi njihova ljubimca, potrajati mjesec ili dva. Sve i da im je to prevelika investicija, zacijelo doma imaju drugih vrećica koje mogu poslužiti istoj svrsi. Koševa za smeće u parku ne nedostaje, a ni sagnuti se jednom ili dvaput dnevno za svojim psom zaista ne bi trebalo predstavljati problem. Pa čak ni nekulturnim krkanima zbog kojih titula ‘europskog Bjelovara’ ponekad zvuči više ironično, nego ozbiljno.