Umjesto da ode u stečaj, stiže milijarda ulaganja. Svi će profitirati

Što kad neka tvrtka zarađuje mjesečno 100, a troši 150 i tako godinama, kad se zadužuje i gomila dugove koje ne uspijeva vratiti, kad nema novca za nabavku sirovina (materijala), kad za ugovorene poslove dobije manje nego je potrošila, kad ne može radnicima isplaćivati plaće, kad joj vjerovnici blokiraju račune…, a kad je među vlasnicima jedinica lokalne samouprave?

Vrlo slična situacija bila je u Vodoprivredi Daruvar. Bivša županijska vlast Damira Bajsa dva je puta spašavala to poduzeće od stečaja financijskom injekcijom koja je krpala rupe(tine), osiguravala plaće radnicima i držala nos iznad vode. Nova je uprava osigurala i veliki posao od 33 milijuna kuna kao podizvođač Slovencima u Lipiku i Pakracu, ali ni to nije bilo dovoljno. U županiji su tada stidljivo spominjali pronalaženje strateškog partnera, ali svaki razgovor o njegovom dolasku pretpostavljao je da Županija ostane većinski vlasnik. Tko bi uložio milijune kuna, a da o njima ne odlučuje?

Veliko je iznenađenje s dolaskom nove vlasti (HDZ, HSLS, DHSS) bilo uvrštavanje točke o Vodoprivredi Daruvar već na konstituirajućoj sjednici. Naime, novi župan Marušić odmah je shvatio da rješenje tog problema nije u stalnom bacanju novca u bunar, a također i da nema tog strateškog partnera koji želi uložiti novac i ne postati većinski vlasnik.

Stoga je već tada odlučeno da se promijeni statut tvrtke i omogući ulazak partnera koji će dokapitalizacijom steći većinu u Skupštini društva. Vijećnici i vodstvo županije uvijek su u vidu imali sudbinu oko 150 radnika Vodoprivrede i Ribnjačarstva Končanica. Započet je proces pronalaska partnera, uprava je napravila novi predstečajni plan i pojavilo se svjetlo na kraju tunela.

Župan Marušić od prvog se dana mandata uključio u raspetljavanje gordijskog čvora zvanog Vodoprivreda. I sam je sudjelovao u brojnim pregovorima s vjerovnicima jer je trebalo otpisati polovicu dugovanja. Također je osobno razgovarao s ponuđačima i na kraju cijelog procesa može biti zadovoljan: u BBŽ stiže dva milijuna eura stranog kapitala, radnici zadržavaju posao, županija ostaje suvlasnik tvrtke, otvaraju se poslovne perspektive od kojih će svi imati koristi umjesto da se opet grabilo u proračun i kupovao socijalni mir.

Novi je to uspjeh nove vlasti i Marušićev osobni. Najteži i vjerojatno najslađi. Nakon što je država preuzela obveze građana županije da sami vraćaju kredit za gradnju bolnice, ovo je drugi veliki poslovni uspjeh u samo sedam mjeseci mandata. Osim silnog truda, slučaj Vodoprivrede važan je jer pokazuje sasvim novi model vođenja politike. Županijska blagajna više nije vreća bez dna iz koje može uzimati svatko kad dođe u teškoće, Marušić razmišlja kako je puniti, a ne prazniti, otvarati prostor županije i za nova ulaganja poduzetnika, osobito stranih. Način na koji je “prerezan” gordijski čvor zvan Vodoprivreda svakako će se pročuti izvan granica BBŽ.