Gdje je kraj divljanju šačice agresivaca koji teroriziraju grad?

Bjelovar je mali grad u kojem se skoro svi se međusobno poznajemo, makar iz viđenja. Većina nas zna bar jednu osobu zaposlenu u županijskom Zavodu za javno zdravstvo. Većina nas zna u kakvim uvjetima ti ljudi rade posljednje gotovo već dvije godine. Oni nas testiraju, oni nas cijepe – u Zavodu, dvoranama, autobusima, u Bjelovaru, Daruvaru, Đulovcu, Štefanju, svakom dijelu županije. Oni su u kontaktu sa skoro svakim pacijentom zaraženim koronavirusom, kao i sa svim njegovim kontaktima. Rade sigurnosne procjene za različita događanja, skupove, priredbe i manifestacije, rade statistike i izvješća, sve s ciljem kako bi se virus i pandemija učinili predvidljivijima i kako bi se pronašao način da se toj pošasti konačno stane na kraj. U toj misiji nisu angažirani samo epidemiolozi jer se oni u našoj županiji mogu nabrojiti na prste jedne ruke, već svi zaposlenici Zavoda. Uza sve to, ti ljudi nisu zanemarili svoje redovne poslove – zacijelo vam se u ove dvije godine nije dogodilo da vam nisu pregledali dijete na Školskoj medicini ili da su vam odbili analizirati, da oprostite, drek kako bi pomogli vašem liječniku u postavljanju neke dijagnoze.

Ti ljudi posljednje gotovo dvije godine daju svoj maksimum. Često rade prekovremeno i vikendom, zanemaruju privatni život i svoje obitelji, dajući ogroman doprinos društvu. Zajedno s velikim dijelom ostalih zaposlenih u sustavu zdravstva, oni su već skoro dvije godine na prvoj crti obrane od pandemije. Doslovno.

I zato nitko, baš nitko, ne bi trebao dolaziti prosvjedovati pred zgradu u kojoj rade ti ljudi. Nitko im ne bi trebao prijetiti vješanjem, nitko im se ne bi trebao na ulici unositi u lice i vikati im da su sotone, đubrad i smeće. Zapravo, nitko nikome ne bi trebao prijetiti smrću ili se na ulici unositi u facu drugima i vrijeđati ih. To je krajnji izraz nekulture i lošeg odgoja. To je necivilizirano i jadno.

Vrijeđanje ljudi koji ulažu sav svoj trud u borbu s najvećim zlom koje nas je pogodilo u novijoj povijesti je posebno gadljivo. To je jednostavno – dno dna. Kao da ste u vrijeme Domovinskog rata stali pred branitelje i stali ih nazivati smećem i drugim pogrdnim imenima koja su ovih dana odjekivala ispred županijskog Zavoda.

Prizori kojima smo ovoga tjedna svjedočili u našem gradu uplašili su mnoge Bjelovarčane. Nakon šokantnih slika ispred Zavoda, malo tko se nije zapitao koliko daleko su spremni ići prosvjednici. Ako sudimo na bjelovarskom primjeru, mogli bismo reći – do policijskog kordona. Naime, prošlog četvrtka strasti ispred Zavoda naglo su splasnule nakon dolaska interventne policije. K tome, i prije dolaska policije, dio prosvjednika je, na prve naznake verbalnog nasilja, napustio skup. Iz toga možemo zaključiti kako većina društva, bez obzira na to zalaže li se netko za cijepljenje ili je protiv, ne podržava nasilje. I to je dobro.

Prosvjedi protiv cijepljenja i covid potvrda u Bjelovaru se održavaju oko mjesec dana. Na prvih nekoliko skupova bilo je zaista puno ljudi. I mi, novinari (ili dnovinari i spodobe, kako nas naziva dio antivaksera) bili smo s njima. Dio njih bio je spreman na razgovor, objasnili su nam zašto prosvjeduju, za što se bore. Posve civilizirano. I na to imaju apsolutno pravo. U međuvremenu su se bjelovarski prosvjedi sveli na šačicu ljudi koji, očito, teško svladavaju vlastite strasti. Glasni su, ali ih je malo. Ne samo u Bjelovaru, već i u ostatku Hrvatske, o čemu svjedoče konkretne brojke. Do sada je u Hrvatskoj cijepljeno preko 65 posto odraslog stanovništva. Dio je još neodlučan, a oko 25 posto građana se strogo protivi cijepljenju. Dakle, manjina.

Dio te manjine živi u Bjelovaru u kojem se, kao što je ovdje već spomenuto, svi međusobno znamo, makar površno. Stoga znamo da većina te manjine zna na normalan i civiliziran način artikulirati svoje stavove, pa i one o cijepljenju i covid potvrdama. Da, izaći će na ulicu, ali neće sudjelovati u nasilju. To će učiniti manjina te manjine koja se, ako opet slijedimo bjelovarski uzorak, u čitavom društvo svodi na promile. No, to ne znači da ne treba reagirati na njihov prostakluk. Treba ga osuditi, uvijek i javno, ali na civiliziran način. Jer nitko, baš nitko, ne zaslužuje da mu se na ulici unosi u lice, naziva ga se smećem ili mu se prijeti vješanjem. Čak ni manjina manjine koja baš to čini drugima.