Podržavam Bajsove narikače, Beljanove pijane i Štefovićeve nadrogirane milijardere
Prateći posljednju sjednicu Županijske skupštine Bjelovarsko bilogorske županije sjetio se filma „Razbijač“ i scene u kojoj Sylvester Stallone i Sandra Bulock, 2032. godine vode ljubav beskontaktno. Udaljeni su pet metara jedan od drugog, s nekim spravama na glavi stimuliraju moždane stanice koje ih dovode do vrhunca. Seks je te 2032. godine, prema futurističkoj viziji redatelja, nehigijenska izopačenost za niže vrste, ljubljenje je gadljivo, a psovke se kažnjavaju zatvorom. Moral i pristojnost su svetinje.
Na spomenuti film svako malo podsjećala me predsjednica Skupštine, Ivana Jurčević Piščević koja je svaki grublji izraz, svaku retoričku iskru, svaki povišeni ton, svaku želju vijećnika da što autentičnije iskažu svoje stavove o političkim oponentima, prekidala opomenom (floskulom) „da se ponašaju dostojno funkciji vijećnika koju obnašaju.“ Kad joj je već valjda bilo neugodno ponavljati tu ćudorednu floskulu, vijećnicima je izvalila biser kako Skupštinu prate mladi i da svi zajedno moraju voditi računa kako utječu na njih.
Te strašne, grube, neprimjerene, nemoralne, nepristojne, vulgarne, proste riječi bile su ni manje ni više nego „babe“,“narikače“ i „pijani i nadrogirani milijarderi“. Točnije, politički oponenti tim su riječima nazvali jedan drugoga.
Potpuno bezazlene i normalne riječi hrvatskoga jezika, toliko puta nekome upućene u javnom prostoru, književnoj literaturi, medijima, u filmovima, za raznim govornicama, postale su odjednom zabranjene!? Na čuđenje političkih veterana, jedna debitantica, potpuna politička anonimka, koja je preko noći, nespremna, nedorasla i politički nezrela sjela u fotelju predsjedavajuće odlučila je u Skupštinu uvesti novo političko i jezično ćudoređe. Pitam se kako bi nove standarde zadovoljili Zoran Milanović, Mirela Ahmetović, Davor Filipović, pa i Dario Hrebak? Hoće li se našoj Debitantici javiti visoko moralni Japanci u čijem parlamentu nerijetko lete šake, ne bi li i njima preko noći riješila problem.
Vrhunac ove tragikomedije gledali smo kada nam je predsjedavajuća na posljetku objasnila da te riječi vrijeđaju nju osobno i sve druge žene, jer su to imenice ženskog roda, pa je zato bivšeg župana, Damira Bajsa, ni krivog ni dužnog optužila za diskriminaciju žena. Na govornici joj se u snebivanju nad „diskriminacijom“ pridružila i nesuđena županica, Sandra Frčo.
A onda je odjednom i mene, koji sam pratio sjednicu putem interneta, naglo steglo u prsima. Zbog tog diskriminatornog osjećaja obuzeo me nemir i strah. Pogledah na trenutak Bajsa, Štefovića, Beljana i Barilu, i oni su se uznemirili i nekako povukli u sebe. Kako i ne bi, pa pridjev „pijani“ muškog je roda, diskriminira sve muškarce i treba ga smjesta zabraniti.
Šalu na stranu, ali na kraju se pokazalo da je optužba Bajsa za diskriminaciju žena objektivno bila daleko najteža optužba na toj sjednici i još k’tome čista manipulacija. Izrekla ju je ista osoba koja je uporno i bezrazložno docirala drugima.
Nego, pitam se, do kuda seže Jurčević Piščevićkino novo normalno. Zašto idući put ne bi vijećnicima zabranila iznositi sve političke poruke koje nisu u skladu s njezinima. Onda na onoj sjednicu iza treba zabraniti dolazak vijećnicima oporbe. Valjda Ivana zna da građani ne žele oporbu, samo vlast.
Kakve su to gluposti, ta predstavnička demokracija, sloboda izražavanja, to smjesta treba ukinuti. Predsjednica zna kakvi predstavnici naroda trebaju biti: samo slatkorječivi i po mogućnosti HSLS-ovci. Ups, krivo, slatkorječi-ve i HSLS-ov-ke. Od danas se to tako piše. Svi drugi jezični oblici biti će ukinuti, a autori biti optuženi za diskriminaciju.
Vratimo se još jedan trenutak filmu Razbijač s početka teksta. U tom istom filmu, dok bogati i moćni uzdižu moralne standarde do neslućenih razmjera, pod zemljom, tik ispod “moralnih”, na rubu gladi i u neljudskim uvjetima živi sirotinja koju bogati i moćni drže u podzemnim rezervatima. Ne smiju izaći na svijetlo dana, konzumirati svjež zrak i sunce, jer su oni rezervirani samo za moralne, moćne i bogate.