Bi li Bajs prije četiri godine postao župan da nije radilo ‘podzemlje iz stožera’?

Na izbornu pobjedu za župana Damira Bajsa 2017. nadvila se sjena. Naime, u procesu Kaminski/Car protiv Pirin/Bajsa na vidjelo su izašle radnje koje bi se mogle opisati kao prljava kampanja, ali i nezakonito postupanje kroz krađu identiteta.

Ako tužitelji uspiju dokazati, odnosno ako sutkinja prihvati njihovu argumentaciju da je Bajsov protukandidat Miro Totgergeli bio blaćen s ukradenih profila iz stožera koalicije koja je podupirala Damira Bajsa, izborna pobjeda u prvom krugu s osvojenih 52 posto glasova neće više biti čista kao suza.

Pravo je svih u izbornoj utrci hvaliti svoje uspjehe i osobine, ali i isticati mane protukandidata. Kad to čine protagonisti izborne utrke onda se to zove predizborna kampanja. Ali kako nazvati napade koji dolaze od osoba koje takvo što nisu izrekle, kad su potpisnici grubih javnih nasrtaja ljudi čiji su profili ukradeni.

Da Kaminski i Car nisu pisali komentare protiv Totgergelija gdje mu osporavaju hrvatstvo, odnosno zamjeraju što nije nosio pušku u Domovinskom ratu, ustanovila je policija. I kome je u ovom slučaju mogao i trebao odgovarati kandidat HDZ-a?

Lažnim napadačima s lažnih fb profila?

Da su optužbe gdje mu se broje krvna zrnca stigle s imenom i prezimenom nekog od podupiratelja protukandidata, Totgergeli bi im mogao odgovoriti i takav napad možda pretvoriti i u svoju prednost. Jer zašto bi nekom kandidatu, političkom Hrvatu ili bilo kom drugom građaninu trebalo smetati što je neki kandidat drugog etničkog podrijetla ili bilo koje druge nacije, ako je politički Hrvat. Dok je otac Mire Totgergelija pristupio pokretu za osamostaljivanje Hrvatske i šivao prve uniforme za Zbor narodne garde, mnogi su se današnji političari, „čisti Hrvati“, kladili na JNA protiv Hrvatske vojske u osnivanju.

Potpuno je legitimno u političkoj borbi pronaći „slabe točke“ protivniku, a ekipa iz skupine oko Bajsa te je točke našla baš na spomenutim činjenicama. Jedino je nedostajalo hrabrosti takvo što potpisati svojim imenom i dobiti zasluženi odgovor. Narod bi rekao da je lako tuđim po gloginjama mlatit.

I što ako Kaminski/Car dokažu podvalu i dobiju pravosudnu zadovoljštinu? Ako u tome i ne uspiju, ostaje politička odgovornost i šteta koja je proizašla iz radnji koje su predmet tužbe. Iako je na ročištu Bajs izjavio kako je imao veliku prednost u anketama pa mu nikakve smicalice nisu bile potrebne, rezultat 52:40 posto i nije tako uvjerljiv da bi nekome dao sigurnost i uspavao ga u kampanji. Možda, kako tvrdi, nije imao pojma o inkriminiranim radnjama s laptopa u svojim prostorijama, ali ostaje gorak okus napadnutog koji nije imao kome uzvratiti na blaćenje.

Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo da je po hrvatskim žilama čeprkao neki HDZ-ov kandidat ili njihov simpatizer. Prvo bi ga stranka uklonila jer sam Plenković ima nultu toleranciju na primitivni šovinizam, a zatim bi mediji s njim pomeli pod tako da se sljedeći put može pojaviti jedino kao kandidat neke rubne ekstremne stranke.

Međutim, u ovom su slučaju mediji šutjeli pune četiri godine, afera koju ne bi previdjela ni jedna velika svjetska redakcija pometena je pod tepih. Toliko lokalnih medija diljem županije, toliko političkih komentatora u tim medijima i nitko se nije sjetio pitati Bajsa osuđuje li takve napade na svog protukandidata. Još manje volje bilo je za slušanje argumenata gospode Kaminskog i Cara.