Je li Marušić Totgergelijev pijun ili neupitni autoritet?

Jedna od glavnih teza Bajsovog stožera u predizbornoj kampanji bila je da je glas za Marka Marušića zapravo glas za Miru Totgerelija jer je Marko samo pijun u njegovim rukama. Miro je pak označen kao najslabija točka HDZ-a jer je dva puta izgubio izbore od Bajsa i jer nema karizmu i socijalne vještine kojima bi se dopao biračima.

Taktika je bila pogrešna i birači nisu nasjeli na spin jer se Marušić pokazao samostalnim i kvalificiranim za dužnost župana što i dokazuje u prvim mjesecima svog mandata. Nikada nije osporavao stranačku hijerarhiju, vrlo dobro zna tko i gdje donosi obvezujuće odluke, ali i sam sudjeluje u njihovom kreiranju.

Pred jesenske unutarstranačke izbore opet ista priča: kako netko može biti župan, a istovremeno ne biti i predsjednik županijske organizacije? Također, može li samostalno voditi županiju ili mora slušati stranačkog šefa? Dio hadezeovaca želi ga vidjeti kao prvog čovjeka jer vjeruju da širinu uključivosti koju je pokazao na izborima osvojivši glasove ne samo članova HDZ-a, može pokazati i unutar HDZ-a. To bi učvrstilo zajedništvo raznih struja unutar stranke koje po nekima može pomiriti upravo on, a ne nitko drugi.

Zagovornici koncentracije sve vlasti u jednoj osobi zapravo ne razumiju podjelu na javni i stranački posao. Možda neki i razumiju, ali smatraju da je bolje sve ključne poluge vlasti dati pojedincu, a ne ih dijeliti.

Postoje sjajni stranački kadrovi koji ne obnašaju nikakve izvršne funkcije, neki jer nisu izabrani, a neki naprosto jer nemaju vremena za sve to. Posao u Saboru ili središnjici političke organizacije uzima vremena i energije pa ako uz to još trebaš biti, načelnik, gradonačelnik, župan…, nešto će trpjeti osim obitelji.

Suvremena politika traži uključivanje što većeg broja osoba na razne dužnosti i tom modelu daje prednost pred koncentracijom moći u ruke nekolicine pojedinaca ma kako sposobni bili. Autoritet i utjecaj snažniji su ako iza njih stoje rad i uspjesi od onog koji se gradi samo na hijerarhijskoj bazi i gomilanjem funkcija.

Umjesto da se pojedinci čude dijeljenjem vodećih dužnosti, upravo suprotno, takav bi sustav trebalo poticati jer će umjesto šake vlastodržaca iznjedriti nove mlade buduće lidere, baš kao što je to na prošlim lokalnim izborima bio slučaj s Marušićem.