Zašto Tomašević smije sve, a Marušić ne smije ništa

Iznimno sadržajan i polemičan redoviti neformalni kolegij bjelovarskih novinara različitih redakcija neki dan. Međusobna razmjena informacija i stavova nastavlja se i nakon izbora bez obzira na simpatije i opredijeljenost šarene skupine.

Prva tema bila je Zagreb nakon dolaska Tomislava Tomaševića i promjene vodstva u gradskim tvrtkama te vodećih ljudi metropole. Urša Raukar iz platforme Možemo! najavila je još u kampanji kako u slučaju da Tomislav Tomašević postane novi gradonačelnik Zagreba, očekuju da svi gradski pročelnici, direktori i uprava Holdinga stave svoje mandate na raspolaganje. To se naravno i dogodilo.

-Tražim mandate na raspolaganje, to je 27 gradskih ministara, naše je pravo da imenujemo nove pročelnike na temelju javnog natječaja i nove direktore u Holdingu, koje ne moramo birati na natječaju, ali mi to želimo – kako će u preustroj gradske uprave, objasnio je Tomašević zvani Senf, koji osim smjena planira i sažimanje.

Jednoglasno suglasje svih okupljenih novinara, bravo Thomy, samo naprijed, što prije oformi svoju ekipu i kreni prema ostvarivanju obećanja u kampanji.

Nakon zeleno-crvenog suglasja stiže tema broj dva: BBŽ je dobila novo vodstvo, nikome od starog kadra nije palo na pamet ponuditi mandat na raspolaganje, sav kadar poraženog prethodnika na svojim je mjestima duboko puštenog korijenja. I onda novinarsko suglasje nestaje: što vrijedi za Zagreb ne vrijedi i za županiju, pa ovdje se radi o puno manje novca nego u metropoli, tu su možda problematični milijunčići, a tamo milijarde, u krajnjoj liniji, ovdje je pobijedio HDZ-ov čovjek, a tamo zelembač…

Doista, zašto Thomy u Zagrebu smije sve, a Marko u Bjelovaru ne smije ništa, zašto jedan ima pravo na svoj tim, a drugi nema? Trebaju li Marušiću ključne resore voditi kadrovi stranke Damira Bajsa, tri SDP-ovca, HSS-ovac? Zašto se proces u Zagrebu zove pročišćavanje, a traženje mandata u županiji čistkom?

Dvostruka mjerila prema zeleno-crvenoj koaliciji u odnosu na plavo-žutu nisu novost i mnogi se neće dugo pomiriti s rezultatima izbora, neki nikad, ali najmanje što se očekuje od onih koji prate politička zbivanja je barem davanje svima iste šanse u startu. Neka kritike ne budu unaprijed, hajde da sačekamo prvi korak pa navalimo onda.