U Šapi preživljavaju zahvaljujući donacijama obitelji iz Njemačke

BJELOVAR – Prošla su točno dva mjeseca od kada psi smješteni u bjelovarskom azilu Šapa nisu vidjeli svoju Macu. Ona, punim imenom Marija Horvat, svoj je život posvetila upravo njima, napuštenim njuškicama koje jedino trebaju ljubav, dom i ponešto za pod zub. No, i nakon njezine iznenadne smrti, psi su i dalje zbrinuti, a njihov je smještaj sada još ljepši zahvaljujući vrijednim rukama dvoje zaposlenih ljudi čijom su milošću donekle spašeni.

– Iako naše njuškice nemaju idealne uvjete i ne žive u hotelu s pet zvjezdica, imaju pune trbuščiće, ljubavi i pažnje dovoljne za pet života – rekla je Danijela Kranjec iz Šape dodajući da su u zadnja dva mjeseca psima u skloništu poboljšani uvjeti življenja.

– Promijenili smo vrata, postavili reflektore i kamere te uredili okoliš. Kada nam ljudi dođu, ne mogu vjerovati da je to isto mjesto – kaže.

No, od kada više nemaju pomoć Grada Bjelovara koji im je prije otvaranja službenog azila u Severinu na mjesečnoj bazi uplaćivao novac za hranu i ostale potrepštine, u Šapi se moraju brinuti sami za sebe.

– Za uređenje smo kolega i ja sami sve financirali kako bi to malo zaliha što još imamo na računu ostalo za hranu, cijepljenje i eventualno neke veterinarske troškove. Donacija imamo slabo, iako nam je svaka vrijedna. Najveću podršku zapravo dobivamo izvan Hrvatske od jedne donatorice i jako dobre prijateljice iz Njemačke. Hrvatska je apsolutno gluha na sve što ima veze sa zaštitom životinja. Da nema te obitelji iz Njemačke, bilo bi nam gotovo nemoguće – navodi Kranjec.

Trenutačno je u azilu smješteno 38 pasa s time da su tri psa rezervirana i sljedeći mjesec putuju upravo kod obitelji koja pomaže Šapi. Nemaju u Šapi problema samo s financijama. Volontere je teško pronaći gotovo poput igle u plastu sijena. Motivira ljude pomaganje životinja, no čim uvjeti nisu idealni, mnogi brzo zaborave zašto su uopće došli.

– Tu i tamo nam se netko javi, ali ako dođu za kišnog dana, više se nikada ne vrate. Za nas dvoje nebitno je, bila kiša, sunce ili snijeg, plus ili minus 30, svejedno je, moramo biti uz pse. Nije nam nimalo idealno, ali držimo se. Pomoć Grada značila nam je jer plaćali su hranu te cijepljenje pasa koji dođu u sklonište jer, u pravilu, to i jesu njihovi psi – kaže Kranjec.

Otkrila nam je Kranjec da Šapa ima nove planove početkom sljedeće godine, ali sve za sada drže za sebe. Iako je situacija klimava, važno je da psi nisu gladni i žedni.

– Osim što nema gospođe Marije, psi nisu osjetili da se nešto dogodilo. Njima je dobro – zaključuje Danijela Kranjec te poziva građane da im se svakoga dana mogu javiti ili ih posjetiti. Spomenut ćemo samo jedan pohvalan primjer. Naime, Dejana Sokolović koja se bavi izradom i prodajom gumica za kosu, javila se Šapi sa željom da u prosincu od svake prodaje donira pet kuna azilu. Stoga, slijedite Dejanin primjer, javite se Šapi ili ih posjetite jer svaka donacija njima je zlata vrijedna, a možda vas, onako usput, koji pseći pogled toliko osvoji da ga poželite gledati svakoga dana.