Hrvatskim se šumama održivo gospodari još od vremena Marije Terezije

Hrvatska se može pohvaliti s 95 posto prirodnih šuma i to zahvaljujući Zagrebačkoj školi uzgajanja šuma koja je primjer u svijetu. Ona se temelji na održivom gospodarenju šumama, odnosno uzgajanju prirodnih, autohtonih, trajnih i stabilnih šuma koje se prirodno pomlađuju, odnosno zahvatima njege se podržava i poboljšava prirodna struktura sastojine – pojašnjava rukovoditelj Odjela za proizvodnju UŠP Vinkovci, Darko Posarić.

POGLED KROZ DVOGLED

Mi smo sad nedavno proslavili čak 250 godina organiziranog šumarstva. Kroz svu povijest što mi dogledamo od Marije Terezije, od 1869.-te i te uredbe o šumama i svih kasnije zakona, dogledamo potrajno gospodarenje, danas se to kaže održivi razvoj. Nikad se nije posjeklo sve, mislim naravno da nekad negdje je, ali generalno se u gospodarenju vodilo računa da se posiječe dio, a dio da ostane, a kad jednom šuma dođe na obnovu, vrste se obnove i na istoj površini ostaje ista šuma samo ovaj put mlada. Stara se dakle posiječe, mlada ostane. To se recimo ne može vidjeti u Gorskom kotaru, tamo je jela, ona podnosi zasjenu i te šume uvijek izgledaju jednako. U šume u Groskom kotaru, dakle šume jele, smreke i bukve, mi uđemo jednom u deset godina i posiječemo samo najdeblja stabla i ta šuma uvijek izgleda jednako. – pojašnjava Darko Posarić.

NAPRIJED, ZELENO JE

Za razliku od jele, hrastovim šumama se ne može tako gospodariti, ističe naš sugovornik, budući da hrast u zasjeni odumire.

Te se šume moraju voditi tako da se vode do zrelosti, propisana ophodnja je 140 godina i onda idu u obnovu. Obnavljaju se na način da od pada žira raste mladi hrast, te kad je on star oko tri godine, stara stabla se posijeku, dakle kompletna jedna cijela generacija odlazi i jedna nova dolazi, a na toj istoj površini opet ostaje šuma. To je temeljni i osnovni princip, potrajno gospodarenje ili održivi razvoj, kako god to nazvali, poanta je da se nikad ta šuma ne uništi već da uvijek šuma ostaje na šumskoj površini. Sve je tako propisano i kroz zakonsku regulativu, a zagrebačka se škola samo usmjerila u tom smjeru i šume je nastavila održavati prirodno. – govori Darko Posarić.

ČUJEŠ LI, ŠUMA TE ZOVE

Zbog velikih potreba drvne industrije, u dijelu Europe prirodne šume, koje dugo i sporo rastu, pretvorene su u kulture – stabla su posađena u redove, rastu od 30 do 40 godina, a nakon što se sva posjeku, ponovno se posade nove sadnice. Posarić ističe kako takve šume i nisu šume te ih naziva poljoprivrednom kulturom drvenastih vrsta. Temeljni princip Zagrebačke škole jest, uz dominantnu, očuvanje i svih pratećih vrsta, odnosno očuvanje cijelog šumskog ekosustava. Ipak, izazovi klimatskih promjena zahtjevaju i nove pristupe.

Zbog velikih suša i zbog velikih promjena u vrlo kratkim vremenskim periodima nama jasen kao vrsta intenzivno odumire. Mi sad taj jasen, tamo gdje su veliki kompleksi jasenika, dakle Posavina, moramo reagirati. Na tim mjestima moramo nešto posijati, posaditi, a jako je teško naći zamjenu jasenu u tom niskom dijelu, a da bude dobra. To su izazovi s kojima se struka, ne samo kod nas već i u Europi i u dijelu svijeta susreće. Sad treba nešto napraviti i reagirati, mi nećemo ići prema kulturama, ali moguće je da ćemo kao nekakvu prijelaznu fazu posaditi vrbu koja popravlja tlo i koja neće biti naše trajno opredjeljenje, ali koja će u deset ili dvadeset godina osigurati da dođe neka vrjednija vrsta. – pojašnjava Posarić.

ŠUMOVITI ŠUM ŠUME – Poruke djece i mladih

Šuma je savršeno mjesto za meditaciju i smirivanje uma. Dovolno je pola sata prošetati šumom da bi se opustio i zaboravio na probleme, a još bolje je ispružiti se na šumskom tlu i poslušati kako zemlja diše. Samo pazi na mrave i kukce, kad se uvuku u nogavice ili rukav, zna biti poprilično škakljivo.