Što svatko od nas može učiniti za najvažnije biće na svijetu?

Svjetski je dan pčela. Upravo o njima ovisi 70 od 100 vrsta hrane i bez njih bi ostali bez brojnog voća, povrća i orašastih plodova. Bila bi to prilično sumorna prehrana. No, zbog klimatskih promjena, bolesti, pesticida i gubitka paša pčele su sve ugroženije, pa su i pčelari sada u prvom redu čuvari pčela.

-Primarni je cilj svakog pčelara sačuvati pčelu kao biološku jedinku, sačuvati pčelinju zajednicu i pčelarstvo kao gospodarsku granu, kao nezaobilazan čimbenik u proizvodnji hrane. To nam je sveta zadaća – ističe predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Željko Vrbos.

Zadaća u kojoj trebaju pomoći svi i pčelari i nepčelari, kaže predsjednik garešničke ‘Udruge pčelara doktor Đuro Sulimanović’, Domagoj Balja koji žali za izgubljenim pašama.

-Nama trebaju šume bagrema, nama trebaju šume lipe, nama trebaju polja facelije i medonosnog bilja – navodi Balja.

No, i svatko od nas može barem malo pomoći pčelama, napominje predsjednik županijskog Pčelarskog saveza Goran Pranjić.

-U ljetnim mjesecima možemo na balkonima ostaviti posudice s vodom, u svojim vrtovima možemo zasijati medonosno bilje – savjetuje Pranjić.

Za pčele se tako treba saditi kadulju, lavandu, majčinu dušicu, komorač, neven, mak, suncokret, trešnju, šljivu. I ne trebamo odmahnuti rukom da se nas koji nismo u agraru pčele ne tiču. Tiču nas se itekako.

-Kako je rekao Albert Einstein ‘kada bi nam nestale pčele čovječanstvo bi preživjelo najviše četiri godine’, a pčele nam nestaju. A pčele nam definitivno nestaju – upozorava Balja.

Za one koji podsjećaju da se svijet vrti oko novca, dovoljan argument za spas pčela je da rad oprašivača utječe na kvalitetu i količinu 84 posto svih usjeva i da su oni izravno zaslužni za oko 15 milijardi eura godišnje poljoprivredne proizvodnje.