Hrvatska je u gljivarstvu samodostatna i bez problema uvoza

BJELOVAR/HERCEGOVAC – Kada u trgovini posegnete za svježim gljivama, najvjerojatnije ćete uzeti one domaćeg uzgoja. Iako je prije još dvije godine na tržištu vladala nestašica šampinjona, nekoliko većih proizvođača je povećalo proizvodnju i sada smo sa šampinjonima, ali i ostalim gljivama samodostatni.

-Trenutno se u Hrvatskoj po mojim saznanjima ne uvoze gljive. Imamo dovoljnu proizvodnju, kako ja, tako i ostali proizvođači, pa nam uvoz ne stvara problem – kaže bjelovarski uzgajivač Nikola Andričić.

Sam Andričić je u tom poslu od 1999. i od tada je svoju proizvodnju znatno povećao.

-U počecima je to bila proizvodnja od nekakvih stotinjak tona godišnje, a danas je naraslo na više od tisuću tona raznih gljiva godišnje – navodi Andričić.

Uz šampinjone i bukovače, Andričič u asortimanu ima i kraljevske bukovače, shitake, jablanovače, lisičarke, crne trube i vrganje, a u proizvodnji zapošljava 45 radnika. Za razliku od Andričića, Matija Evaj iz Ilovskog Klokočevca koji u svom obrtu danas zapošljava dvadeset ljudi se specijalizirao za šampinjone. On je nastavio uhodan obiteljski posao koji uspješno radi dvadeset godina i koji se od 2002. kada je osnovao povećao.

-Uzgajamo u šest uzgojnih hala i to je oko pet tisuća kilograma šampinjona tjedno, uzgajamo uglavnom bijele, ali ima i nešto smeđih šampinjona – navodi Evaj.

I Andričić i Evaj svoju proizvodnju žele dodatno osuvremeniti što je zbog zahtjevnosti procesa uzgoja nužno.

-Kada se šalimo kažemo da gljive kao da su žive, jedino što se ne glasaju – kroz smijeh kaže Evaj.

Ono što uzgoje proizvođači i prodaju pri čemu se i afiniteti kupaca mijenjaju. Iako neke gljive ostaju klasik i zadržavaju poziciju najtraženijih, sve više nas razvija tek za egzotikom.

-Standardno se najviše traže šampinjoni, zatim bukovače, a pomalo se sada prodaju i egzotične gljive poput shitake, a ljudi prepoznaju i kraljevsku bukovaču i jablanovaču – kaže Andričić koji poput Evaja svoju budućnost i dalje vidi u gljivama.