Ajvar se naručuje već u lipnju, traži se i pekmez više

SIRAČ – Poljoprivredna priča Siračanke Vlaste Bokulić traje već 12 godina za vrijeme kojih se od svježeg voća i povrća okrenula preradi i svih tih 12 godina ona ne odustaje od svog načina prerade, starinskog, tradicionalnog za koji je potrebno više vremena, ali pita li se Bokulić, svaka uložena minuta se isplati. Iako su joj za prodaju udarni bili sajmovi, koronakriza nju nije dotakla jer su kupci željni okusa djetinjstva došli za njom.

-Svi moji kupci koji su naučili na moje proizvode iz bakine špajze su ostali vjerni – kaže Bokulić koja prodaju nije povećala, ali je zadovoljna time što ju je zadržala na predpandemijskom razdoblju.

Nije ni čudo da su kupci ostali vjerni kada u bakinoj špajzi Vlaste Bokulić mogu pronaći više od dvadeset različitih proizvoda i to i slatkih i slanih i kiselih. Posebno je Vlasta ponosna na svoj jabučni ocat, ali od divljih jabuka. Nađe se na njenim policama i turšije, ali i ajvara jer nema zimnice bez njega, a u ovaj sirački ulaze samo domaće namirnice. I ne može ga naša sugovornica ni napeći koliko bi mogla prodati.

-Pravim manje količine nego što bih mogla prodati jer je potražnja velika. Već mi u šestom, sedmom mjesecu stižu narudžbe za ajvar, ali ne odustajem od svog načina. Ne želim industrijsku proizvodnju jer to ljudi mogu i u trgovinama kupiti – kaže Bokulić.

Gospođa Vlasta naime želi da njeni proizvodi probude i sjećanja, mirise i okuse bakine špajze kroz jednu probanu žličicu. Da kada ih kušamo i zatvorimo oči možemo vidjeti bilježnicu s receptima – istrzanu od uporabe, žutih stranica, s mrljama od namirnica, ali ispisanu brižnim rukopisom kako bi se mogle pripremiti poslastice. Među onima Vlaste Bokulić su i pekmezi među kojima i zanimljive kombinacije poput jabuke s mrkvom ili trešnje s cimetom. Prodaju se svi, nekada bolje prolazi onaj od šljiva bez šećera, nekada šipak, a stalno se traže naranča i naranča s đumbirom, egzotika na tradicionalan način. Samoj Vlasti je najdraži onaj klasični pekmez od šljiva s kožicama jer se upravo u njemu, kaže, najviše očuvala tradicija, a ima s njim puno posla jer ona ne koristi prečace.

-Kuha se četiri sata minimum, minimum. To kuham u kotlu, baš na tradicionalan način s onom drvenom kuhačom, na laganoj vatri, polako se miješa dok se ne dobije željena gustoća – opisuje Bokulić proces.

Oni koji probaju neki od njenih proizvoda nerijetko traže recept, a gospođa Vlasta nije škrta i svoje recepte nikada ne krije, rado ih dijeli, pa je i nama odala jednu tajnu – šećer se kod pečenja pekmeza dodaje pri kraju, a nikako ne na početku. Ako ste dovoljno hrabri sada se i vi možete odvažiti na to da pekmez napravite sami.