Gradnja je obećana prije dvije godine, gdje je zapelo?

Ministarstvo poljoprivrede je prije dvije godine kada je u ministarskoj fotelji još bio Tomislav Tolušić na sva zvona najavljivalo gradnju dvadeset hladnjača. Konkretno, plan je bio izgraditi sedam skladišno-distribucijskih centara kapaciteta od po pet tisuća tona, te 13 skladišnih centara kapaciteta od tri tisuće tona pri čemu je gradnja jednog predviđena i u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Prilično optimistično je najavljivano kako će projekt hladnjača biti gotov u tri godine. Danas, dvije godine kasnije, hladnjače su barem u javnom prostoru pale u zaborav, a s rashladničarsko-skladišnim kapacitetima smo jednako deficitarni. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković uvjerava da se od hladnjača za voće i povrće nije odustalo iako postoji jedan ali.

-Svakako bi razdoblje njihove izvedbe bilo tek od ove ili sljedeće godine jer su sva sredstva iz Mjera 4 i 7 iz kojih bi to eventualno bilo moguće financirati već tada bila ugovorena. Mi ćemo sada to pokušati odraditi kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Imamo i drugi plan ako to ne bude odobreno, ali za sada sve ide svojim tijekom – navodi Vučković.

Mogućnost gradnje hladnjače pozdravlja upravitelj zadruge Bilogorska košara jer bi, kaže, ona mogla biti dobra odskočna daska za daljnji razvoj proizvodnje.

-Nije plan samo hladnjača jer bi u sklopu nje bila i otkupna točka čime bi se automatski pomoglo malim opgovcima – kaže Dario Mustać i napominje da što vrijedi nešto proizvesti ako se urod zbog nemogućnosti plasmana mora baciti.

To je dobra ideja, kaže i palešnički voćar Domagoj Ćuk koji je ipak nešto oprezniji jer se ne zna na koji će način hladnjače funkcionirati. Da bi one uopće bile otvorene, potreban je iskaz interesa s lokalne razine, ali i osnovana proizvođačka organizacija. Ne treba sumnjati u to da će se poljoprivrednici udružiti. U pitanju je velik novac, a gdje ima puno novca ima i puno interesa tako da okupljanje uopće nije upitno.

-Opet je pitanje kakvi će biti odnosi unutar te proizvođačke organizacije. Svatko od nas voćara bi bio najsretniji kada bi on sam mogao time upravljati, ali treba biti realan i priznati da netko ima kapacitete, a netko nema – iskren je mladi palešnički voćar.

Zagrebačko iskustvo

I dok ovdašnji poljoprivrednici čekaju na hladnjaču s puno otvorenih pitanja nad glavom, u Zagrebačkoj županiji su to odavno riješili, a Županija, Grad Velika Gorica i sami poljoprivrednici okupljeni u zadrugu sagradili vlastitu hladnjaču. Krenuli su još 2009. udruživanjem. Kako se pokazalo da to nije dovoljno, 2012. su otvorili pakirnicu, a potom 2018. uz korištenje Programa ruralnog razvoja i modernu hladnjaču koja služi kao servis udruženim poljoprivrednicima i u koju, ističu, ne ulazi ni kilogram uvoznog voća. Kapacitet te javne hladnjače je tri tisuće tona i popunjen je.

-Mi radimo prvenstveno s našim lokalnim proizvođačima Zagrebačke županije, ali smo otvoreni i proizvodnji iz ostalih dijelova Hrvatske u slučaju da ovdje nema dovoljno proizvodnje – kaže direktor Distributivnog centra za voće i povrće d.o.o Hrvoje Bunjevac.

Od 2019. od kada primaju i borovnicu su se probili i na strano tržište ili kako to vole reći imaju put od hrvatskog polja do europskog stola.

-Većinom mi kao država uvozimo voće iz Poljske, a naši proizvođači su uspjeli plasirati našu borovnicu prvo u Austriju i Njemačku, a od prošle godine i u Poljsku – kaže Bunjevac.

Ne radi se o velikim količinama, ali se ipak može reći da domaći poljoprivrednici uzvraćaju udarac.